“Sin je napustio ženu i otišao s momkom u Ameriku. Živjeli su u kod njega 9 godina (radna viza) dok priča nije pukla i sin je morao da se vrati u Srbiju.
Kaže skupo je živjeti tamo, nije stekao nikakvu penziju, ništa, nema više gdje. Možda sam zao, ali sam mu sa zadovoljstvom zalupio vrata kad je došao do nas.
On više nema šta da traži što se mene i žene tiče. Samo Bog zna koliko smo kriza (gubitak posla, psihički stresovi, moja bolest) prebrodili sa snahom i unukom dok se on baškario po bijelom svijetu. Da neko može tako da ostavi najrođenije ne mogu i neću nikada prihvatiti.
A nadao sam se da ću bar sa sinom imati normalan odnos gdje niko nikoga ne napušta, jer i sam znam kako je kad ti se to desi. Cijelo djetinjstvo sam proveo bez oca…Valjda će unuk biti bolji čovjek od svih nas.”