Ganglion ili higrom (u narodu znan i kao mrtva kost) je cista koja

Ganglion ili higrom (u narodu znan i kao mrtva kost) je cista koja nastaje od tkiva koje oblaže zglobove i tetive. Najčešće se pojavljuje na zapešću ruke, ali se može stvoriti i na drugim mjestima, primjerice na koljenima, skočnim zglobovima ili stopalima.

Riječ je o dobroćudnoj tvorbi koja obično ne uzrokuje probleme, ali ponekad može aktivirati druge simptome ili biti znakom ranog artritisa.

Da biste je se riješili bez operacije, pokušajte s ovom prirodnom metodom.

Uzmite biljku ”ranjenik” ( debela koka) skinite opnu sa liske, i lisku stavite na to. Zamotajte najlonskom folijom, i preko toga svežite npr. krpicom da ne spadne, tako ostavite preko noći. Sutradan skinite.

Ako je u pitanju bila vodena cista ranjenik će izazvati ”puknuće”. Poslije skidanja je moguće da osjetite blagi svrab koji će brzo proći.

Ipak slično cisti izgleda i masno tkivo, pa ukoliko je o tome riječ pokušajte s ovom metodom.

Masno tkivo i skida se oblogama od lista bokvice. 7 dana prije spavanja se stavi po list na izraslinu, prekrijte sa malo vate i zalijepite lepljivom trakom. Masno tkivo bi trebalo brzo nestati.

BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻

Osnovni cilj provedbe brzih kućnih testova na spolne bolesti je potaknuti potencijalno ugroženu osobu da posjeti liječnika prije nego što bi to inače učinio

“Ljeto je varljivo, a srce zavodljivo” riječi su pjesme koju pamtimo s osmijehom. Sjećanja na ljetne romanse remete odjeci roditeljskih savjeta tipa: “Čuvaj se neznanca”, “Ne idi grlom u jagode”…

Danas roditelji djeci pri odlasku na ljetovanje s vršnjacima sve češće kažu: “Zaštiti se”, “Testiraj se prije nego što spavaš”… I dok se pod “zaštitom” uglavnom krije sinonim za kondom (kontraceptiv i djelomično sredstvo zaštite protiv spolnih bolesti), mnogi se pitaju na što i kako se zapravo treba testirati.

Smjernice testiranja na spolne bolesti (STD test)

Uspjeh liječenja spolnih bolesti i sprječavanja posljedica nezamislivi su bez dijagnostike obavljene na vrijeme, a to znači testiranje svih spolnih partnera i kontakata, što se često čini neizvedivim. Vrijeme ne radi za nas, a još manje sram i strah od pomisli kako se suočiti s partnerom/partnerima i od njih zatražiti da se testiraju. Sretna je okolnost da za mnoge uzročnike zaraze postoje kvalitetni i brzi dijagnostički testovi, kojima se ona dokaže za nekoliko sati ili dan do dva.

Unatoč dostupnosti tzv. brzih testova za kućnu upotrebu, kako kažu reklamne poruke, za “sigurno i povjerljivo” testiranje koje obećavaju proizvođači testova, uz neosporne prednosti, postoje i određeni nedostaci. Da nije tako, ne bi na kraju uputa pisalo “Važna napomena: ovaj test ne može zamijeniti liječnički pregled!”.

I tu dolazimo do njihove svrhe – osnovni je cilj takvih testova potaknuti potencijalno ugroženu osobu, korisnika testa, da posjeti liječnika prije nego što bi to inače učinio! To je osobito važno ako je nalaz kućnog testa pozitivan, uz opasku da čak i negativan nalaz ne mora 100 posto značiti da infekcije nema, niti daje sigurnost da je neće biti kad vrijeme inkubacije učini svoje. Skrining (probir) je jedno, a specifična potvrda reaktivnog rezultata testiranja ipak nešto drugo.

Različiti dijagnostički centri i liječnici ne izvode niti traže iste testove za uobičajena STD testiranja na spolne bolesti (od engl. Sexualy Transmmited Disesae – spolno prenosiva bolest), nego testove različite osjetljivosti i specifičnosti, raznih proizvođača, koji se cjenovno često razlikuju.

Nacionalne i svjetske stručne smjernice i praktične preporuke za algoritme laboratorijskog testiranja, unatoč konsenzusima brojnih liječničkih i drugih stručnih društava koje ih donose, nisu iste. Mnoga testiranja nisu ni dostupna svima, nego su, često zbog troškova, ograničena samo na pojedine populacijske grupe, indikacije i osobe kod kojih postoji povišen rizik od stjecanja zaraze, zbog kojih bi trebali češće prakticirati i kućnu i laboratorijsku dijagnostiku.

Što učiniti ako postoji sumnja na spolnu bolest?

Poželite li otići do liječnika da vas, opreza radi, testira na sve, najčešće to neće biti moguće, a ni potrebno.

Ako pak sumnjate da imate spolnu zarazu/bolest, zamolite liječnika uputnicu za testiranje, ne čekajući da vam je on ponudi! Jer nitko ne želi biti “nijemi” kliconoša. Naime, moderne spolne bolesti, poznate kao 4H (HPVHepatitisHerpes, HIV) mjesecima i godinama neće odati svoju prisutnost, pa ako ima razloga sumnji, potrebno je samoinicijativno otići k liječniku i ne čekati da se manifestiraju kasne, često ozbiljne komplikacije.

I dok se smjernice za neke bolesti (sifilis, herpes) tek harmoniziraju u Europi i znajući da smo 100 posto sigurni samo ako potpuno apstiniramo, preostaju nam dvije logične mogućnosti: povremeno kućno testiranje brzim testovima ili odlazak k liječniku na pregled i pretrage (pretrage krvi, mokraće, ejakulata, uzimanje obriska na uzročnike spolnih zaraza).

OBAVEZNO SE TESTIRAJTE POJAVE LI SE SLJEDEĆI ZNAKOVI I SIMPTOMI

* genitalna ranica, ulkus, mjehurići, krastice, bradavice, osip i prištići po spolovilu, perianalno, oralno i na oku
* neuobičajen iscjedak iz mokraćne cijevi muškog i ženskog spolovila, rodnice, analnog otvora
* bolovi i grčevi u trbuhu i maloj zdjelici, rektumu, međunožju, predjelu prostate i mošnjama

Najčešće rutinsko testiranje probira na spolne bolesti

Papa test

Testiranje na abnormalnosti stanica vrata maternice najučinkovitija je strategija smanjenja rizika obolijevanja od raka vrata maternice, kasne komplikacije neliječene HPV infekcije.

Prvi Papa test preporučuje se najkasnije tri godine nakon prvoga spolnog odnosa, a obvezno između 20. i 30. godine života. Nakon tridesete učestalost provođenja ovisi o rezultatima dotadašnjih testiranja, rizičnim čimbenicima i stilu života žene.

Kod urednog nalaza Papa testa testiranja se mogu raditi periodično svake tri godine do 65. godine života. Uz loš Papa test, te ako je osoba starija od 30 godina, treba učiniti i HPV test.

Test na Chlamydiju trachomatis

Probirni test na Chlamydiju trachomatis savjetuje se spolno aktivnim ženama nakon svake promjene partnera i djevojkama mlađima od 25 godina jednom godišnje. Važno je testirati i liječiti sve partnere, jer dođe li do komplikacija infekcije koja nije prepoznata na vrijeme, godinama poslije mogu nastupiti neplodnost i druge teške komplikacije. U nekim EU zemljama radi se probir na klamidiju svim adolescenticama već na prvom ginekološkom pregledu, svim trudnicama i svim mladim spolno aktivnim osobama od 15 do 25 godina, a preporučuje se i osobama koje imaju veći broj partnera godišnje, a ne koriste kondome.

Heteroseksualnim muškarcima koji nemaju simptoma savjetuje se povremeno testiranje na klamidiju (iz mokraće ili obriska), a homoseksualnim muškarcima savjetuje se jednom godišnje testiranje na HIV, sifilis, klamidiju i gonoreju. Te četiri klasične spolne bolesti i po život su opasne ne otkriju li se i ne liječe na vrijeme.

Test krvi na hepatitis B i C, HIV i sifilis

Ovo testiranje napravite tijekom sistematskog pregleda najmanje jednom u dobi između 13 i 64 godine, osobito ako prakticirate nezaštićene spolne odnose s više partnera godišnje.

S novim partnerom na STD testiranje

Kondomi ne pomažu u zaštiti od HIV-a, klamidije, sifilisa i gonoreje. Ako vas zabrinjava zdravstveni status vašeg (budućeg/novog) partnera, zamolite ga da se testira na gonoreju, klamidiju, HIV, sifilis i hepatitis B i C. Najbolje je da to zajedno obavite kako biste u novu vezu ušli bez straha. Jer i u ovom slučaju vrijedi staro pravilo -uvijek je bolje spriječiti nego liječiti.

Kućni test na spolne bolesti – rezultat

Kućne i brze testove možete provoditi kod kuće, ali pritom imajte na umu da rezultati ne donose konačnu dijagnozu, koju kućnim testom ne možete ni potvrditi niti isključiti.

Ako je rezultat kućnog testa nije reaktivan… – Može se dogoditi da je test na HIV, sifilis ili virusni hepatitis nereaktivan zbog prekratkog razdoblja inkubacije. Test može dugo ostati nereaktivan kod nekih osoba čiji imunosni sustav usporeno proizvodi antitijela ili ako se dogodila virusna mutacija, pa test ne “hvata” virus. Uz to, test može biti lažno reaktivan ako osoba pije neke lijekove. Iz svega navedenoga možemo zaključiti da je inicijalno reaktivan test bitno potvrditi, a negativan ponoviti. Primjer su sifilis i genitalni herpes, kod kojih će katkad i serološki testovi na IgG i IgM antitijela ovisiti o osjetljivosti testa i stadiju infekcije, zbog čega su mogući i lažno pozitivni i lažno negativni rezultati.

Ako je rezultat kućnog testa reaktivan… – Testovi kod kojih osoba kod kuće sama uzima uzorak mokraće, obrisak mokraćne cijevi ili rektuma, u pravilu dokazano češće daju lažno pozitivne rezultate. Stoga kod svakoga pozitivnog rezultata kućnog samotestiranja rezultat treba potvrditi paralelnim testiranjem u certificiranom laboratoriju.

S liječnikom možete podijeliti i sve emocije, strah, ljutnju, tugu i zabrinutost. On će vam stručno pomoći da što bezbolnije prođete ta iskustva. O rezultatima obavijestite (sve) partnere kako bi se i oni testirali i po potrebi liječili da se bolest ne širi dalje.