Folker Šeki Turković svojevremeno je bio jedan od najpopularnijih na našim prostorima, a danas nema osobe koja ne zna njegov hit “Posljednji boem”.
Pjevač je u jednom trenutku odlučio da napusti Srbiju i ode u Ameriku. Tamo je radio najrazličitije poslove, a onda se vratio u rodnu zemlju kako bi nastupao, ali ga je pandemija korona virusa spriječila u tome.
– Ovo je sad prinudni odmor za jpevače. Plašim se da ne potraje malo duže, a ne bih volio. Pjeva se, iskoči neka tezgica, pjevam po nekim garažama, po nekim sobama. Prvi put sam ove godine u Srbiji pjevao na jednom vašaru pored Čačka i sinoć sam pjevao jedan rođendan. Bilo je dosta kolega i bilo nam je lijepo stvarno, bilo je negdje oko 150 ljudi – rekao je on tada u “Grand magazinu”.
– MENE JE PUBLIKA POŽELJELA, JEDNO PET, ŠEST GODINA NISAM NASTUPAO OVDE JER I NISAM SNIMAO NIŠTA NOVO – DODAO JE TURKOVIĆ.
TADA JE OTKRIO I DA JE U AMERICI RADIO KAO DOSTAVLJAČ, A DA SE U SRBIJU VRATIO U NADI DA ĆE PONOVO PJEVATI.
– Došao sam u Srbiju jer sam mislio da ću se ovdje ubiti od posla u julu, avgustu i septembru, malo tezgice, malo vašari. Međutim, sve je otkazano. Estrada je poginula, mi smo poginuli. Jadni smo mi. Ja sam ovdje kao u penziji, imam 270 eura – rekao je on za Kurir.
OBJASNIO JE I ZBOG ČEGA JE ODLUČIO BAŠ DA SE BAVI VOŽNJOM.
– Zbog toga što ništa drugo ne umijem da radim. I tu su mi prijatelji pomogli, uz njihovu pomoć sam se odlučio za to. Bavio sam se vožnjom godinu dana, pa sam odustao. Prevozio sam svašta, poštu, pakete, bio sam dostavljač. Ništa nije teško kad mora da se radi. Ustajao sam u zoru, palio kombi, išao za Čikago 60 milja, potrpao sve pakete. Poslije se moram vraćati kući i tako stalno. Dnevno sam prelazio oko 300 milja, to je negdje oko 450 kilometara. I tako tri godine bez prestanka, i supruga i ja. Poslije smo imali udes, nismo mi bili krivi, pa smo odustali od toga. Vratio sam se pjesmi, pa došla korona. Vidjećemo šta ćemo dalje – istakao je tom prilikom.
PRIČALO SE DA JE, KADA JE ODLAZIO, REKAO “DOVIĐENJA, SRBIJO”. A PJEVAČ JE OBJASNIO DA LI JE TO ZAISTA I BILO TAKO.
– Čuo sam i ja za te priče da sam to rekao. To je pogrešna informacija, nisam to sigurno izjavio. Srbiju volim najviše na svijetu, to je moja domovina, rođen sam tu i cijela moja familija. Godinama sam imao turneje u Americi, imao sam radnu vizu, plaćao poreze, tako da sam imao pravo na američku penziju, sve sam po zakonu radio. Ako tamo ne plaćaš takse – nadrljao si. I dalje tamo plaćam porez i čekam da dobijem njihovu penziju, ali vraćam se u Srbiju! Ja bez nje ne mogu, volim ovaj narod i druženje s mojim prijateljima. Mikrofon u Americi nisam ostavljao, sve vrijeme sam pjevao. Kad nije bilo tezgi i zabava, supruga i ja smo sjedali u veliki kombi koji smo kupili. Sad ne. Radili smo isporuke. Amerika je takva, ako ne radiš, spakuj kofere i doviđenja. Nisam se stidio nikakvog posla tamo. Ne kradem, ne lažem, ne varam – obrazložio je Šeki.
PJEVAČ JE U AMERIKU OTIŠAO, KAKO JE REKAO, KADA JE OSJETIO DA OVDJE POČINJE DA UMIRE NARODNA MUZIKA.
“Otišao sam u Ameriku kada je tretman prave narodne muzike dotakao dno, kada su ugašene sve narodnjačke radio stanice u Beogradu, kada sam svoj posljednji ‘projekat’ platio 10.000 eura, a zauzvrat nisam dobio ništa. Kad se raspala Juga, raspala se i diskografija, harmonike su zamijenili kompjuteri. Sad snimiš pjesmu, ne dobiješs čak ni CD-a, ostalo ti samo da se objesiš na Jutjub. Ja u tome neću da učestvujem, zarekao sam se da nikad neću otvarati svoj Fejsbuk profil”, pričao je tada Šeki.
“Plašio sam se reakcije publike poslije mog petogodišnjeg boravka u Americi. Ispalo je da sam traženiji više nego ikad, morao sam da prebukiram kartu da bih ispoštovao sve pozive. Ja sam od 2001. odlazio svake godine u Ameriku po par mjeseci. Pjevam ja i danas po Americi, vozim po američkim drumovima i solidno zarađujem, al’ mi je najljepše kad pjevam u mojoj zemlji“, zaključio je Šeki Turković svojevremeno.
kurir.rs