Na TtikToku u posljednje vrijeme možemo sve češće da vidimo ispovijesti djece o životu njihovih, a svaka počinje pitanjem: “Zašto plačeš? To je samo slika”.
Među njima se mogu naći razne sudbine, od onih lijepih i sretnih, do životnih priča ljudi koje sudbina baš i nije mazila. Veliku pažnju privukla je priča djevojke o teškom životu i bolesti njene majke, koja je nažalost preminula. Njenu priču prenosimo vam u cijelosti.
“Kako da počnem. Ovo su moji roditelji. Oni se nisu upoznali na nekoj žurci nego su se znali od malih nogu. Živjeli su prekoputa. Moja otac je imao 7 godina kada se moja mama rodila. On je moju mamu čuvao, pazio i igrao se sa njom. Kako mi je otac ispričao ona se zaljubila u njega kada je ušla u te poznate tinejdžerke godine.”
“Njeni roditelji su joj zabranili da se viđa sa njim, čak se i on složio sa tim. Išao je na žurke, izlazio sa drugim djevojkama, a njoj su nabacivali druge momke. Ali ne moja mama je opet bila luda za mojim ocem. Kada su zvanično odlučili da budu zajedno stvorili su puno lijepih uspomena. Ipak, sve te uspomene imaju lošu pozadinsku priču. Moja mama je imala astmu. Ta bolest joj je bila najveći neprijatelj. Njeni roditelji nisu mogli da priušte dovoljno pumpica, pa joj je ponekad i moj otac kupovao.”
“Išli su zajedno u Split na more da bi njoj bilo lakše. Uvijek je bila po bolnicama, u školu kao da i nije išla. Uspjela je da zavši trgovačku školu u koju nekom sudbinom idem i ja”
“Kada su se vratili iz Splita odlučili su da žive zajedno”
“Moj otac nije imao novca i zbog toga moja mama nije imala vjenčanicu i svadbu kakvu svaka žena želi. Ona je samo prešla preko starog puta i nastavila da živi sa mojim ocem u maloj sobi u jednoj staroj kući. Mojoj mami nije smetalo što je sobica bez struje i vode. Bila je sretna sa čovjekom kojeg je voljela. Nadam se. Sigurno je trpela i puno plakala, a da niko od nas to ne zna. U toj maloj sobi dobili su mene.”
“Poslije porođaja mama je bila u komi, jedva je preživjela. Doktori su joj rekli da ne bi trebala da ima djecu, ali ona je kao i svaka žena, htjela da bude mama. Bila sam jako sitna beba. Odhranili su me baba i deda koji su posebna priča. Moja mama je kao i inače bila u bolnici, a otac na poslu. Poslije nekog vremena moji roditelju su uspjeli da sagrade malu kuću u kojoj sam ja provela 6 godina. Moj otac je uvijek radio, a mama je sa mnom uvijek bila kod kuće. Često je pravila nakit, htjela je da zaradi nešto više novca i sebi kupi nešto lijepo. Ali sudbina joj nije to dozvolila.”
“Moja mama je umrla 23. januara u svojoj 29. godini”
“Umrla je voleći čovjeka koji nije mogao da ostavi cigare iako je znao da ona ima problema sa disanjem. Te noći prije njene smrti su našli inhalator kojeg su trebali ujutru da kupe. Ponekad se pitam, da li bi još uvijek bila živa da je našla drugog čovjeka, da je imala para za liječenje, da moj otac nije pušio. Zauvijek će mi biti krivo što nikada neću čuti njenu stranu priče vezanu za mog oca, za njeno djetinjstvo. Sve bih dala da mi je sada živa, da se ispričam sa njom, da istračarimo sve i svakoga, da joj kupim sve što je ikada željela. Samo da si mi živa mila moja danas nas sve bismo tvoj rođendan proslavile onako kako si zaslužila.”
(Blic Žena)