Nervni slom može lako da se prepozna, jer su simptomi očigledni svima, samo ne osobi koja doživljava krizu
U stanju nervnog sloma osoba je podložna visokom nivou stresa. Stres mogu izazvati razne pojave:
lične nevolje,brige materijalne prirode,nesreća,psihički ili fizički umor.
Reakcija određenog organizma i psihe na stresnu situaciju manifestuje se pojedinačno. Dijagnoza koja se zove “nervni slom” ne postoji u prirodi. Nervni (mentalni) slom kao takav u medicini nije prihvaćen kao mentalni poremećaj. Međutim, „nervni slom” ostaje simptom sljedećih mentalnih poremećaja: depresije, anksioznog poremećaja, posttraumatskog stresnog poremećaja.
Simptomi mentalnog sloma
Ovo stanje nije povezano sa određenom bolešću; nervni slom nema specifične simptome, osim teškoća u normalnom funkcionisanju. Ali postoje uobičajeni znaci ovog poremećaja.
Anksioznost i depresijaOvo stanje se tiho formira tokom dužeg kontinuiranog izlaganja stresu, kada osoba posustane u stalnoj borbi. Mogu se javiti napadi iznenadnog plača. Neko gubi samopouzdanje i veru u sopstvene snage i doživljava osećaj krivice.
Višak ili nedostatak snaPromjena uobičajenog rasporeda spavanja. Spavanje može delovati kao neka vrsta bekstva od stresa i tada čovek neprirodno mnogo spava. Drugi razvijaju nesanicu zbog intenzivnog preopterećenja mozga.
UmorOsjećaj neobjašnjive slabosti u celom telu je jasan znak da tijelo nije u stanju da savlada stres. Obične akcije zahtjevaju nevjerovatan trud.
Poremećaj apetitaKada su pod stresom, neki ljudi gube apetit, dok drugi, naprotiv, počinju da konzumiraju sve (posebno slatkiše i masnu hranu). Za to je kriv hormon stresa kortizol.
Fizički bolZnačajne manifestacije ove prirode mogu biti glavobolja i bol u predelu stomaka. Za mnoge ljude, stres uzrokuje probavne disfunkcije.
“Magla u glavi”Pojavljuju se razne poteškoće sa razmišljanjem: osoba pod stresom se lošije nosi sa intelektualnim zadacima, postaje zbunjena, često zaboravlja obične stvari.
Problema sa disanjem
Stezanje u grudima i ubrzano disanje su klasični znaci stresa. A plitko disanje može povećati odgovor na stres. Neophodno je svesno sporije disati nekoliko minuta. Osjećaćete se mirnije.
Ostali simptomi tipični za nervni slom:
sklonost nezdravom načinu života i poteškoće sa higijenom;nedostatak motivacije;problemi u kontaktu sa drugima;suicidalne misli;sporost;negativna sjećanja, noćne more, napadi panike.
U ekstremnim situacijama, posebno u uslovima povezanim sa psihozom, moguće su halucinacije, paranoja i zablude.
Liječenje i prevencija
Emocionalni i fizički stres moraju da se svedu na minimum. Osnovna briga o sebi mora biti u prvom planu. Fizička aktivnost je presudna, nešto poput mirnih šetnji, omiljenog hobija i td.
Pozitivan efekat imaju vežbe za održavanje mentalne i fizičke relaksacije: duboko disanje, meditacija. Komunikacija sa prijateljima i porodicom o vašim iskustvima ima iscjeljujući efekat. Održavanje zdrave dnevne rutine, povećana pažnja na higijenu, odmor i ishranu. Odbijanje kofeina, alkohola i duvana. U teškim situacijama ima smisla potražiti savet od psihoterapeuta.
Čuvajte se. Uzmite za pravilo da mudro rasporedite posao, san i odmor tokom dana. Nervni slom ima sposobnost da se akumulira tokom dužeg vremenskog perioda, pa pokušajte da izbegavate ponavljane situacije u kojima ste primorani da iskusite nelagodnost, anksioznost ili strah. Unesite pozitivu u svoj život: radite više onoga što volite, što vas zanima, komunicirajte sa finim ljudima i nervozna napetost vas neće savladati.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Infekcije mokraćnog sustava kod muškaraca ujedno mogu biti i prvi znak upozorenja na postojanje druge bolesti koja podržava infekciju
Upalne bolesti mokraćnog sustava vrlo su česte u urološkoj praksi. Riječ je o heterogenoj skupini bolesti koje se razlikuju po uzročnicima, metodama dijagnostike i liječenja te prevenciji. Iako je upala mokraćnog sustava najčešće uzrokovana mikrooganizmima, postoje i bolesti neinfektivne prirode čiji uzrok još nije dovoljno razjašnjen (npr. nebakterijski prostatitis, intersticijski cistitis, uretralni sindrom).
Uretritis najčešća upala
Otkriće antibiotika znatno je pridonijelo uspjehu liječenja upalnih bolesti, tako da su, s vremenom, gotovo nestale neke bolesti koje su, ne tako davno, stvarale velike probleme. Takvu sudbinu doživjela je urogenitalna tuberkuloza. Istodobno, osobito u posljednjih tridesetak godina, javljaju se novi oblici upalnih infektivnih bolesti mokraćnog sustava, pri čemu osobito valja naglasiti spolno prenosive infekcije.
U praksi se najčešće viđa bakterijska upala urogenitalnog sustava. Upala uzrokovana mikroorganizmima najčešće nastaje uzlaznom kolonizacijom crijevnih bakterija iz donjeg dijela mokraćne cijevi (uretre) prema mokraćnom mjehuru, dovodeći tako do upalne reakcije mokraćne cijevi (uretritis) i sluznice mokraćnog mjehura (cistitis). To su najčešće bolesti koje se zajednički nazivaju upalna bolest donjeg mokraćnog sustava s obzirom na to da, barem u žena, bez iznimke postoje istodobno.
U muškaraca je cistitis iznimno rijetka bolest, a najčešća upalna reakcija, osobito u mlađih, spolno aktivnih muškaraca je upala mokraćne cijevi (uretritis). Može ga izazvati uzročnik gonoreje, kad govorimo o specifičnom uretritisu, a mogu biti u pitanju i infekcije klamidijom i mikoplazmom, koje dovode do nespecifična uretritisa. Te dvije vrste infekcija ubrajaju se u spolno prenosive bolesti, ali se simptomatologijom razlikuju u muškaraca i žena. Većina žena inficirana klamidijom (nespecifični klamidijski cervicitis) ne pokazuje nikakve simptome upale. Posljedica takve dugotrajne asimptomatske infekcije može biti sterilitet zbog začepljenja jajovoda. Infekcija istim uzročnikom u muškaraca obvezno dovodi do tegoba zbog upale sluznice mokraćne cijevi i ne može biti asimptomatska.
Neliječena upala mokraćne cijevi u muškaraca može se proširiti u prostatu (bakterijski prostatitis) ili sjemenovodom u epididimis (epididimitis). Akutni oblici prostatitisa i epididimitisa su bolesti praćene općim simptomima (povišena tjelesna temperatura, malaksalost, znaci toksemije), za razliku od uretritisa i cistitisa, kod kojih nema tih simptoma.
Velik broj muškaraca ima postavljenu dijagnozu kroničnog prostatitisa. Pod tim nazivom najvjerojatnije postoje različite bolesti, pa je bitno razlučiti bakterijski prostatitis od nebakterijskog oblika, jer antibiotska terapija neće dati zadovoljavajuće rezultate ako uzrok tegoba nije mikroorganizam. Stoga je neobično važno bakteriološkim pretragama dokazati da je riječ o bakterijskoj bolesti i tako usmjeriti liječenje. Naime, znatan broj mlađih muškaraca s nespecifičnim smetnjama mokrenja ima dijagnozu kroničnog prostatitisa (što u nas još uvijek implicira bakterijski uzrok) i liječi se antibioticima, iako nema bakterioloških dokaza o infektivnom uzroku bolesti. Većina njih najčešće ima samo funkcijske smetnje mokrenja, pa liječenje antibiotikom može polučiti samo negativne učinke.
Daljnjim širenjem bakterijske infekcije iz donjeg mokraćnog sustava prema bubrezima razvit će se upala bubrega (pijelonefritis). Gotovo redovito je prate opći simptomi i zahtijeva dovoljno dugo liječenje kako bi se uništio uzročni mikroorganizam i spriječila ponovna pojava bolesti ili nastanak daljnjih komplikacija, poput kroničnog pijelonefritisa, apscesa bubrega ili perinefritičkog apscesa.
Što je važno za urologa, ali i za pacijenta
Bitno je razlučiti dvije vrste upalnih bolesti urogenitalnog sustava – nekomplicirane i komplicirane infekcije.
Nekomplicirane infekcije
Nekomplicirane infekcije nastaju bakterijskom kolonizacijom morfološki i funkcijski urednog mokraćnog sustava, te ne zahtijevaju druge oblike terapije, osim antibiotika i općih potpornih mjera. Tipična bolest tog tipa je recidivirajući bakterijski cistitis u žena. Antibiotsko liječenje provodi se kratkotrajno uz obilnu hidraciju, a najčešće je riječ o uzročniku fekalne flore osjetljivom na konvencionalne antibiotike. Katkad je potrebno dugotrajno liječenje antibioticima kod kroničnih recidivnih oblika, ili dugotrajno uzimanje niskih profilaktičkih doza antibiotika.
Komplicirane infekcije
Komplicirane infekcije označavaju upalnu bolest bolesnika kod kojeg postoji neka morfološka (strukturalna) ili funkcijska bolest mokraćnog sustava, što umanjuje učinkovitost antibiotske terapije, pa se upala ne može izliječiti bez otklanjanja osnovne bolesti mokraćnog sustava. Takve bolesnike treba liječiti kirurški i medikamentozno.Gotovo svaka urološka bolest može izazvati bakterijsku upalu, a takvom razvoju osobito su skloni oboljeli od šećerne bolesti i stariji bolesnici s drugim kroničnim bolestima koje im smanjuju obrambene sposobnosti. Kamenac mokraćnog sustava najčešća je urološka bolest koja dovodi do infekcije i čini je kompliciranom. Postoji i vrsta kamenaca (tzv. struvitni kamenci) koji upravo i nastaju zbog inficirane mokraće.
Suženje (striktura) mokraćne cijevi i uvećanje prostate daljnji su česti uzroci infekcije koji zahtijevaju kirurško liječenje. Uzroci upalnih komplikacija mogu biti i urogenitalni tumori i malformacije mokraćnog sustava.
Od funkcijskih poremećaja bitno je navesti neurogeni mokraćni mjehur (poremećena inervacija mjehura), koji gotovo neizbježno dovodi do infekcije donjeg mokraćnog sustava i nastanka kamenaca u mokraćnom mjehuru. Neki oblici neurogenog mjehura direktno oštećuju i funkciju gornjega mokraćnog sustava. Urološki bolesnik općenito je često izložen riziku infekcije zbog potrebe kateterizacije mjehura i provođenja drugih endoskopskih pretraga.
Postavlja se pitanje kako posumnjati da je posrijedi komplicirana infekcija? Dob bolesnika donekle može biti smjernica. U starijih muškaraca svakako najprije treba pomišljati na uvećanje prostate kao uzrok bolesti. U dječjoj dobi već prvi recidiv infekcije zahtijeva daljnju dijagnostičku obradu kako bi se potvrdilo ili isključilo postojanje malformacije mokraćnog sustava (najčešće vezikoureteralni refluks, ureterokela, megaureter, hidronefroza itd.), te tako pravilno usmjerilo liječenje i spriječilo trajno oštećenje bubrežne funkcije.
U slučaju recidivne infekcije u odraslih i djece, ultrazvuk je metoda izbora za morfološki screening mokraćnog sustava s ciljem otkrivanja osnovne bolesti. Postoje li i najmanje sumnje, potrebno je učiniti dodatne radiološke pretrage, a to su najčešće intravenska urografija, mikcijska cistouretrografija i retrogradna pijelografija.
Nakon postavljanja dijagnoze osnovne bolesti, a za potrebe planiranje eventualnoga kirurškog liječenja, katkad je potrebno dijagnostiku proširiti koristeći dinamičku scintigrafiju bubrega s ciljem procjene bubrežne funkcije ili komjutoriziranu tomografiju zbog morfološke analize mokraćnog sustava.
Infekcije mokraćnog sustava mogu biti bezazlene i lako rješive, ali i prvi znak upozorenja na postojanje druge bolesti koja podržava infekciju, tvoreći tako začarani krug komplikacija koje mogu i vitalno ugroziti bolesnika.