Moja mama je super riba, ima 38g.

Limfomi su maligni tumori koji nastaju zloćudnom preobrazbom stanica limfocitnog sustava. Ove stanice nalaze se u limfnim čvorovima, koštanoj srži, slezeni i timusu, no ima ih i u drugim organima i organskim sustavima.

Postoje dva osnovna tipa limfoma: Hodgkinov limfom i ne-Hodgkinov limfom, od kojih je ovaj poslijednji češći.

Limfomi se nalaze među 10 najčešćih vrsta zloćudnih tumora. Pojavnost ne-Hodgkinovog limfoma u razvijenim zemljama zadnjih desetak godina raste, tako da se sada javlja u 10-15/100.000 stanovnika, dok je pojavnost Hodgkinovog limfoma stabilna – javlja se u 2,5/100.000 stanovnika.

Limfomi se međusobno razlikuju prema vrsti stanica od kojih su građeni, kliničkom tijeku i lokalizaciji. Od drugih tumora razlikuju se po tome što mogu nastati u svim organima i po tome što nema podjele na benigne i maligne limfome, kao što je to inače slučaj s tumorima, već su svi limfomi maligni, a međusobno se razlikuju po stupnju malignosti.

Prema kliničkom tijeku, dijele se u tri osnovna tipa:

• indolentni limfom – građen je od malih stanica, sporog je kliničkog tijeka, a kod nekih bolesnika pojavljuje se i spontano smanjenje ili čak nestanak tumora, pa bolesnici i bez liječenja preživljavaju godinama. Najčešće su porijeklom od B limfocita (rijetko do T limfocita). Nisu izlječivi standardnom terapijom što znači da gotovo uvijek dolazi do relapsa bolesti.
• agresivni limfom – oboljeli od ovog tipa limfoma ne mogu dugo živjeti ukoliko se ne liječe (u prosjeku svega nekoliko mjeseci), uglavnom su građeni od velikih stanica, a mogu biti B i T staničnog podrijetla.
• vrlo agresivni limfom – zahtijeva promptno i agresivno liječenje jer u suprotnom prosječno preživljenje iznosi svega nekoliko mjeseci.

Kao prvi znak bolesti najčešće se uoče povećani limfni čvorovi na vratu, u pazusima ili preponama (tzv. periferne regije), no povećani limfni čvorovi mogu se pojaviti i u trbuhu ili u prsištu.

Ukoliko je u pitanju povećanje limfnih čvorova u perifernim regijama, bolesnik, njegova obitelj ili prijatelji tu promjenu obično i uoče, i tada treba odmah se javiti obiteljskom liječniku.

U slučaju pojave čvorova u trbuhu, prsištu ili zdjelici tegobe se pojavljuju kao posljedica pritiska tumora na druge organe i organske sustave, pa se bolesnik liječniku javlja zbog nespecifičnih tegoba kao što su npr. kašalj, pritisak u prsima, otežano disanje ili gušenje ukoliko je limfom prisutan u prsištu.

Kod tumora koji se nalaze u trbuhu najčešći simptom je bol, a može se pojaviti i žutilo kože uslijed pritiska na žučne vodove, otežano ili količinski smanjeno mokrenje u slučaju pritiska na bubrege ili mokraćovode, odnosno smetnje vezane uz pražnjenje stolice kod pritiska na crijeva.

Kod limfoma se javljaju i specifični opći simptomi – B simptomi – koji uključuju povišenu temperaturu, noćno znojenje (koje može biti tako obilno da zahtijeva presvlačenje), svrbež kože i gubitak na težini unatoč normalnom unosu hrane, a sve kao posljedica citokina koje tumor proizvodi.

Uslijed infiltracije koštane srži zloćudnim stanicama dolazi do potiskivanja normalnih stanica koštane srži što dovodi do razvoja anemije (pada hemoglobina), trombocitopenije (pada vrijednosti trombocita), a rjeđe leukopenije (niže vrijednosti leukocita). Ipak, ponekad se zbog jake infiltracije koštane srži može javiti i leukocitoza (visoke vrijednosti leukocita) s cirkulirajućim malignim stanicama u perifernoj krvi.

Kada se kliničkim pregledom postavi sumnja na limfom, kao test probira najčešće se koristi citološka punkcija povećanog limfnog čvora, koja nam ne služi za postavljanje dijagnoze već za razlučivanje od reaktivnih promjena u limfnom čvoru ili drugih uzroka povećanja čvorova (npr. infekcije). Ako se nakon toga postavi sumnja na postojanje zloćudnih stanica, tj. limfoma, sumnju treba potvrditi patohistološkom analizom limfnog čvora, zbog čega je nužno učiniti biopsiju limfnog čvora. Optimalno bi bilo odstraniti limfni čvor kirurškim putem. Ako nije dohvatljiv za kiruršku biopsiju ili bi to zahtijevalo veliki kiruški zahvat može se učiniti biopsija širokom iglom.

Nakon što se patohistološkom analizom postavi dijagnoza limfoma, potrebno je procijeniti proširenost bolesti te učiniti MSCT (kompjutoriziranu tomografiju) baze vrata, prsišta, trbuha i male zdjelice ili PET-CT (pozitronska emisijska tomografija) te biopsiju koštane srži.

Prije odluke o načinu liječenje, procjene pogodnosti za terapiju i potrebe za potpornom terapijom, procjenjuje se opće stanje bolesnika i naprave dodatne pretrage (standardna krvna slika i biokemijske pretrage) kojima se procjenjuje funkcija drugih organa, prvenstveno jetre i bubrega.

Potrebno je učiniti i test na hepatitis B i C te HIV jer je kod bolesnika koji su pozitivni na ove testove potrebno uvesti terapiju i profilaksu određenim lijekovima, a ponekad i modificirati samu antilimfomsku terapiju. Ukoliko će se primjenjivati terapija uz koju može doći do oštećenja srčanog mišića, prije početka terapije i nakon tri ciklusa terapije mora se učiniti ultrazvuk srca kod bolesnika s podacima o bolesti srca i onih starijih od 65 godina.

Izbor liječenja ovisi vrsti limfoma i proširenosti bolesti ali i o općem stanju i dobi bolesnika, pridruženim bolestima te odnosu bolesnika prema liječenju. Ne smijemo zaboraviti da na izbor liječenja utječu i drugi čimbenici kao što su mogućnosti osiguravatelja, odnosno dostupnost određenih lijekova u lokalnoj sredini.

Specifično protutumorsko liječenje obuhvaća:

• kemoterapiju (različite kombinacije citostatika)
• imunoterapiju
• nove lijekove
• imunomodulatore
• zračenje.

Pored specifičnog liječenja važno je imati na umu i potpornu terapiju, koja uključuje primjenu lijekova protiv mučnine, čimbenika rasta leukocita, antibiotika za prevenciju i liječenje bakterijskih infekcija, antivirusnih lijekova, lijekova protiv bolova kao i lijekova kojima se nastoji sačuvati plodnost. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti psihološkoj pomoći bolesniku i njegovoj obitelji.

Kombiniranim modalitetom liječenja, dakle kemoimunoterapijom/kemoterapijom i zračenjem izlječenje se postiže u značajnog broja bolesnika. Tako se na primjer kod agresivnih B limfoma prvom linijom liječenja izliječi 65 do 70 posto oboljelih, kod Hodgkinovog  limfoma 85 posto, dok su rezultati liječenja T-limfoma ipak lošiji.