Imao bi 12 godina. Išao bi u osnovnu školu i zaljubljivao/la se u dečke/djevojčice, te se plašio tuširanja na satu tjelesnog. Imao bi omiljeni bend. Omiljenu pop zvijezdu. Omiljeni TV program. Bio bi ovdje. Osoba s imenom, započela je svoju ispovijest o pobačaju žena iz Amerike, koja je odlučila ostati anonimna.
Ubila sam te. Ili nisam? Postojiš li ti zaista? Jedna stvar koja mi pada na pamet kad pomislim na pobačaj je ubojstvo. Što nam daje za pravo oduzeti život? Možda je to nedostatak odgovornosti ili jednostavno nedostatak znanja. Jesam li ja ubojica? – nastavila je.
“Znala sam što radim. Nisam bila nevina…ili jesam? Mislim da sam sa 17 godina znala što znači abortus. Ali nisam bila u potpunosti sposobna razumjeti psihološke posljedice.
Pobacila sam te u 8. tjednu. Isisali su te iz mog tijela sa specijaliziranim usisavačima koji se nisu činili baš specijaliziranim i onda su te bacili u smeće. Sada, ostatak života provodim obilježavajući obljetnicu toga dana.
Ali sada sam starija. I mudrija. I da se mogu vratiti, učinila bih isto. Kad bi mi oduzeli pravo da upravljam vlastitim tijelom, borila bih se protiv njih rukama i nogama. Jer vjerujem u pravo žene na izbor. Ali također znam da je svaka žena koja donosi svoje odluke zauvijek proganjana svojim izborom. Ništa nije crno ili bijelo… samo deset nijansi sive.
Saznala sam da sam trudna 26. srpnja 1994, a pobacila sam 9. kolovoza 1994.
Natjerali su me da čekam 2 tjedna jer mi nisu dopustili da prekinem trudnoću dok fetus ne navrši najmanje 8 tjedana.
Neki ljudi kažu da tada nisi bio čovjek. Da si bio samo nakupina masnog tkiva i stanica. Ne znam što da mislim. Ali, u svakom slučaju, razgovarala sam s tobom tijekom dugih vožnji do nigdje. Vozila sam i slušala U2 i Soul Asylum. Te ti se pokušavala ispričati za ono što sam namjeravala učiniti.
“U kaosu sam i ne mogu biti majka. Ne mogu se brinuti ni za sebe.” Jecala bih na masu stanica koje se množe u meni. Potajno sam razmišljala o tome da bih te trebala dati na usvajanje. Uostalom, moja najbolja prijateljica Natalie je usvojena i ima najbolje roditelje ikada. Uspješno sam opravdala svoju odluku o pobačaju vrlo odraslim razgovorom o budućnosti i obrazovanju i onome što je najbolje za sve, ali duboko u sebi osjećala sam se sebično i uplašeno.
“Za izbor!” bio je hrabar poklič za tu stranu rasprave. Nitko ne bi trebao nametati svoj moral mom tijelu. Sa 17 godina nisam bila feministica; O politici nisam razmišljala. Samo sam htjela da sve to nestane, da me ne ogovaraju.
Sanjala sam fakultete, cigle prošivene bršljanom i zgodne mlade profesore u džemperima i sakoima sa zakrpama na laktovima, zaokupljene raspravama o aktualnim događajima. Sanjala sam o bijegu od socijalne pomoći i osude.
I tako sam to i učinila. Riješila sam te se. I provest ću ostatak života pokušavajući se pomiriti s tim. Za mene je pravo na izbor važno, ali opći izraz “pro-choice” ne definira moj stav. To je nabijanje mantre za osnaživanje koja postaje neraskidivo povezana s feminizmom.
Ali ponosna sam na žene koje su se borile da mi dopuste da napravim izbor koji sam napravila, iako “pro-choice” me nimalo ne tješi kada razmišljam o tebi”, piše Your Tango.
izvor 24sata.hr