Iako nema zvaničnih podataka, prema određenim statistikama otprilike oko 60 beba je rođeno “na nebu” i da su poznate kao bebe rođene u vazduhu ili “neborođene”.
Avion nije porođajna soba o kojoj bi buduća majka sanjala, ali ovakvi porođaju se dešavaju i dešavali su se kroz prošlost.
Evo šta se dešava ako porod krene u avionu.
1. Na posadi je da odluči da li je neophodno prinudno slijetanje.
Iako je većina aviokompanija sada postavila ograničenja za trudnice (obično najkasnije 38 sedmica ili 30 dana prije datuma porođaja i potvrđeno ljekarskim uvjerenjem), još uvijek postoji mogućnost da se dogodi neočekivani porođaj.
Iako je to rijetko, ako se dogodi posada nema mnogo opcija. Prije svega, stjuardese nisu obučene za rađanje beba. Tako da će se u tom trenutku svi nadati da je u tom avionu doktor ili medicinska sestra.
Ako u avionu nema medicinskih stručnjaka, stjuardese će djelovati kao babice i rađati bebu. To će se vjerovatno dogoditi ako ne postoji način da avion prinudno sleti i let jednostavno nastavi do svog prvobitnog odredišta.
2. Ne postoji pravilo koje se odnosi na državljanstvo bebe.
Pravila se mogu mijenjati u zavisnosti od aviokompanije i teritorije na koju avion leti, jedno je sigurno: beba će dobiti isto državljanstvo kao i majka i otac.
Ostale 2 mogućnosti su da beba stekne državljanstvo zemlje u kojoj je avion registrovan ili u kojoj se avion nalazi u trenutku rođenja.
Na primjer, ako se dijete rodi na bilo kojem dijelu američke teritorije, čak i u zraku, ono će odmah dobiti američko državljanstvo. Ali, ako se dijete rodi u britanskom vazdušnom prostoru, ono neće dobiti britanske dokumente.
3. Neke avio kompanije mogu ponuditi besplatne karte za bebu.
Postoje neke glasine da bebe rođene u avionima dobijaju besplatne letove doživotno.
Bilo je samo nekoliko beba koje su dobile besplatne letove za cijeli život, poput dječaka koji je rođen u indijskoj aviokompaniji i djevojčice rođene na letu Egyptair-a.
Bebe rođene u Polar Airlines, AirAsia, Asia Pacific Airlines ili Airways – i jedna beba na letu Atlantic Virgin – dobile su besplatne karte do 21. godine.
2017. godine na letu Spirit Airlinesa rođen je dječak koji je nagrađen besplatnim kartama doživotno, uz mogućnost da sa sobom povede još jednog putnika.
4. Avion bi mogao dobiti ime po bebi
Godine 2019. JetBlue avion sletio je s dodatnim putnikom. Dostupno medicinsko osoblje i posada pomogli su u porođaju dječaka hiljadama kilometara u zraku. Preimenovali su avion u “Born to Be Blue” po bebi rođenoj u avionu.
Bebe mogu čak dobiti poklone od aviokompanija. 2018. godine, na letu Chick-fil-A rođena je djevojčica. Dobila je hranu za cijeli život, a čak joj je garantovan i posao kada bude dovoljno stara.
5. Zdravlje bebe može biti ugroženo.
Nekoliko je razloga zašto avion nije idealno mjesto za porođaj bebe. Prvo, vazduh iznad je tanji, što će bebi otežati disanje.
Drugo, u avionu ne postoji visokotehnološka oprema koja bi pomogla pri porođaju, posebno ako je potreban hitan carski rez. Također, uši novorođenčeta izložene su brojnim problemima zbog pritiska vazduha.
Iako je prilično rijetko da se porođaj dogodi u zraku, posada će se pobrinuti da se majka osjeća što sigurnije i udobnije. Mama bi se mogla preseliti u prostraniji prostor, kao što je prva klasa ili poslovna klasa.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
U slučaju kronične upale gušterače, bolesnici se liječniku najčešće javljaju zbog uporne boli u trbuhu, mršavljenja te nerijetko obilne i masne stolice
Što je kronični pankreatitis?
Gušterača (pankreas) je organ, odnosno žlijezda koja ima važnu ulogu u probavi jer sintetizira različite probavne enzime i sokove koji omogućuju iskorištavanje hrane. Sintetizira i inzulin, hormon koji regulira metabolizam šećera u organizmu, a ima i brojne druge uloge u različitim metaboličkim putevima.
Kronična upala gušterače (kronični pankreatitis) je kronična, progresivna i ireverzibilna upala gušterače koju sadašnjim terapijskim postupcima možemo usporiti, ali ne i izliječiti. Studije pokazuju da oboljeli najčešće umiru od bolesti koje nisu u direktnoj vezi s upalom gušterače, ali su povezane s nezdravim životnim navikama, kao što su alkoholizam i pušenje, što je za ovu populaciju bolesnika čest slučaj. Rak gušterače dijagnosticira se u oko četiri posto oboljelih.
Kronični pankreatitis označava spektar različitih upalnih promjena koje progresivno dovode do propadanja svih funkcija gušterače, kako stvaranja probavnih sokova i enzima, tako i sinteze inzulina. Ublažavanje simptoma, prije svega boli, zatim usporavanje progresije kroničnih upalnih promjena i liječenje komplikacija osnovni su zahtjevi koji se postavljaju pred liječnika.
Uzroci kronične upale gušterače
Prekomjerna konzumacija alkohola najčešći je razlog nastanka. Postoji linearna korelacija između dnevne količine konzumiranog alkohola i rizika za razvoj kroničnoga kalcificirajućeg pankreatitisa. Rizik od razvoja osobito je velik u osoba koje uz alkohol uzimaju hranu bogatu mastima i bjelančevinama
Alkohol mijenja sadržaj pankreatičnog soka tako što se snižava koncentracija bikarbonata, a raste koncentracija kalcija. Postoje i dokazi direktna toksičnog djelovanja alkohola, ali ne postoji granična doza koja uz dovoljno dugu izloženost pouzdano izaziva kronični pankreatitis.
Čini se da je čimbenik rizika i pušenje cigareta, posebno u muškaraca. Alkohol i pušenje djeluju vjerojatno tako što potiču odlaganje proteina u gušteračnim kanalićima, iz kojih se tvore čepovi u koje se zatim odlaže kalcij. Na taj način kronični kalcificirajući pankreatitis započinje stvaranje kamenaca u gušteračnim kanalićima.
Hiperkalcemija česta je uz hiperparatiroidizam (pojačana funkcija paratiroidne žlijezde) i katkad se dovodi u vezu s nastankom kroničnoga kalcificirajućeg pankreatitisa. U hiperkalcemiji je povećana koncentracija kalcija u pankreatičnom soku, pa je i to jedan od mehanizama nastanka.
Opstrukcija glavnoga gušteračnog voda može dovesti do nastanka kroničnog pankreatitisa, neovisno o opisanim čepovima i kamencima. Najčešći razlozi su ozljeda gušterače i kanala, tumori, pseudociste te anatomska varijacija u razvoju gušterače.
Pod pojmom „diopatski” kronični pankreatitis obuhvaćen je velik dio bolesnika u kojih nije moguće dokučiti razlog nastanka bolesti. Unatoč najmodernijim dijagnostičkim metodama i spoznajama, njihov udio kreće se od 25 do 40 posto oboljelih.
Znatno rjeđe opisuju se tropski pankreatitis, hereditarni (nasljedni) pankreatitis te kronični pankreatitis povezan s autoimunim bolestima (npr. uz sistemni lupus eritematodes). Osobito je zanimljiva veza cistične fibroze i razvoja kroničnog pankreatitisa.
Kronična upala gušterače – simptomi
Bolesnici se liječniku najčešće javljaju zbog uporne boli u trbuhu, progresivna mršavljenja te nerijetko obilne masne stolice, ali i zbog drugih znakova koji upućuju na poremećaj apsorpcije hranidbenih sastojaka. Dugotrajnija bolest može dovesti do razvoja šećerne bolesti.
Bol je vodeći je simptom kod većine bolesnika. Kod nekompliciranog kroničnog pankreatitisa koji traje dulje pojavljuje se uporna bol, često otporna na terapiju. Obično se javlja za vrijeme obroka ili neposredno nakon njega (15 – 30 minuta nakon obroka), lokalizirana je oko pupka, mukla i ne popušta nakon uzimanja antiulkusnih lijekova. Često je toliko jaka da bolesnici uzimaju velike količine analgetika i narkotika, pa dugotrajnija bolest s upornim bolovima može voditi i stvaranju ovisnosti o opijatnim analgeticima. Bolovi ne odražavaju uvijek povećanu aktivnost bolesti. Mogu biti odraz nepridržavanja dijetnih preporuka, prije svega radi nastavka konzumacije alkohola. Promjena intenziteta bolova može uputiti na razvoj akutnog pankreatitisa u bolesnika koji boluje od kroničnog pankreatitisa. Klinički pregled takvih bolesnika s intenzivnim bolima u trbuhu obično ne upućuju na hitnost, jer je prisutna samo lagana osjetljivost na dubok pritisak trbušne stjenke. Ipak, oko 20 posto oboljelih od kroničnog pankreatitisa nema nikakvih bolova.
Simptomi nedostatne funkcije gušterače javljaju se samo kad propadne oko 90 posto funkcionalnog žljezdanog tkiva. Kao posljedica značajnog smanjenja sinteze probavnih enzima, prije svega lipaze, kao jedan od tipičnih znakova ističu se obilne, ljepljive, masne stolice, intenzivna mirisa, koje je vrlo teško isprati vodenim mlazom nakon defekacije. Bolesnici imaju više stolica dnevno, ali nerijetko se pojavi samo jedna stolica na dan, normalna izgleda. Varijacije izgleda i volumena stolice povezane su s vrstom konzumirane hrane i pridržavanjem dijetnih preporuka.
Gubitak velikih količina masti i bjelančevina dovodi do mršavljenja, nastanka perifernih edema i gubitka pigmenta kože i kose.
Zbog složenosti bolesti teško je razdvojiti specifične simptome i znakove od komplikacija. Napretkom dijagnostičkih postupaka kronični pankreatitis dijagnosticira se sve ranije, pa se klasični trijas (bol u trbušnoj šupljini, steatoreja i intolerancija glukoze, odnosno šećerna bolest) rjeđe susreće.
Većina bolesnika ima smanjenu toleranciju glukoze, a manifestna šećerna bolest često se nalazi u poodmaklom stadiju. Za razliku od klasične šećerne bolesti, vezana je uz prethodnu anamnezu abdominalnih boli, oscilacije vrijednosti šećera u krvi su značajne, a ističe se i povećana sklonost razvoju hipoglikemije.
Često nastaju i pseudociste, jer pankreatični sok probavlja i razlaže okolno tkivo, pa se formira šupljina ispunjena nekrotičnim tkivom i tekućinom. Pseudocista može biti uzrok boli ili promjene intenziteta, a moguće su i ostale komplikacije, od kojih su najteže prsnuće pseudociste, krvarenje i gnojenje.
Ascites, tj. pojava slobodne tekućine u trbušnoj šupljini, najčešće je posljedica prsnuća pseudociste ili gušteračnog kanala. Riječ je o ozbiljnoj komplikaciji koja zahtijeva žurne terapijske postupke.
Nastanak pseudoaneurizme zbog oštećenja krvožilnih struktura često je po život opasan događaj koji treba pravodobno dijagnosticirati. Tromboza slezenske vene moguća je komplikacija koja može dovesti do nastanka varikoziteta želuca i jednjaka te ozbiljnih krvarenja u probavni sustav.
Opstrukcija žučnih vodova često se razvija, posebno kod bolesnika s kalcificirajućim kroničnim pankreatitisom. Uzrok može biti edem pojedinih segmenata gušterače, ali i nastanak ožiljnih promjena. Dugotrajna opstrukcija žučnih vodova može dovesti do upale žučnih vodova, ali i teških oštećenja jetra (sekundarna bilijarna ciroza).
Gastropareza (poremećaj pokretljivosti želuca) čest je problem, a manifestira se bolovima u trbuhu, mučninom i povraćanjem.
Dijagnostika kronične upale gušterače
Postavljanje rane dijagnoze nije čest slučaj, jer kronični pankreatitis u ranim stupnjevima bolesti ima brojne i nespecifične probavne tegobe.
Dokaz kalcifikata u predjelu gušterače dugo je bio jedini morfološki znak, a i danas je njihov nalaz na nativnoj snimci abdomena važan element za postavljenje dijagnoze. Iako je alkoholni pankreatitis najčešći uzrok nastanka kalcifikata, jednake promjene mogu se vidjeti i u teškoj proteinskoj i kalorijskoj malnutriciji, hiperparatiroidizmu te nasljednom i posttraumatskom pankreatitisu.
Trijas – kalcifikati gušterače, stetoreja i dijabetes – klasični su znakovi kroničnog pankreatitisa, ali su prisutni kod samo trećine bolesnika.
Ultrazvučnim pregledom trbušne šupljine i kompjutoriziranom tomografijom mogu se, uz kalcifikate, dokazati i neke promjene u strukturi gušterače, kao što je proširenje gušteračnog kanala.
Karakteristične morfološke promjene kanala najbolje se prikazuju endoskopskom retrogradnom pankreatografijom (ERCP).
Endoskopski ultrazvuk ima iznimno važnu ulogu, jer olakšava prikaz malih karcinoma gušterače uz mogućnost ciljanog uzimanja uzorka za citološku i histološku analizu.
Prikaz gušteračnih kanala metodom magnetske rezonancije značajan je napredak jer omogućuje neagresivnu selekciju bolesnika u kojih je nužno učiniti određene agresivne terapijske postupke (npr. endoskopski ili kirurški zahvat).
Biokemijski testovi imaju ograničenu vrijednost u dijagnostici: amilaza i lipaza u serumu obično su normalne aktivnosti. Mnogi bolesnici pokazuju povišene vrijednosti šećera u krvi ili patološki test tolerancije glukoze. Napredovanjem upalnih promjena u kroničnom pankreatitisu razvija se funkcionalna insuficijencija, tj. smanjuje se kvaliteta pankreatičnog soka, enzimska koncentracija sve je manja, kao i koncentracija bikarbonata. Postoje brojni testovi za procjenu vanjske sekrecije gušterače. Najosjetljiviji je test stimulacije sekretinom koji pokazuje patološke vrijednosti kod oštećenja više od 75 posto tkiva gušterače.
Diferencijalna dijagnoza
U početku bolesti simptomi su uglavnom nespecifični (povremena bol u žličici ili oko pupka različita intenziteta, nadutost, gubitak apetita, mučnina, povraćanje ili povremeni proljev), pa se bolest često previdi. Takva simptomatologija otvara vrlo široke diferencijalno-dijagnostičke opcije, što postavljanje prave dijagnoze čini osobito zahtjevnim.
Nužno je prije svega isključiti ulkusnu bolest i bolesti žučnog sustava, uz poseban oprez zbog mogućnosti prisutnosti zloćudnih tumora. Klasični znakovi bolesti sa značajnim gubitkom tjelesne težine, promjenom stolice i intenzivnim bolovima očituju se samo pri znatnom gubitku žljezdane funkcije.
Rak gušterače može predstavljati dijagnostički problem zbog preklapanja simptoma, od kojih dominira uporna bol u gornjem dijelu trbuha. Kako se karcinom često javlja u bolesnika s kroničnim pankreatitisom, problem pravodobne dijagnoze još je zahtjevniji.
Malapsorpcija (stanje koje nastaje zbog nedovoljne apsorpcije hranjivih tvari iz probavnog sustava) je manifestna u uznapredovaloj fazi bolesti i zahtijeva razmatranje ostalih uzorka neodgovarajuće probave (alkoholizam, cistična fibroza gušterače, tumor gušterače, stanje nakon resekcije gušterače, stanje nakon resekcijskih zahvata na želucu, hemokromatoza, gastrinom, deficit alfa1-antitripsina te upalnih bolesti crijeva).
Kronični pankreatitis – liječenje
Osnovni ciljevi liječenja su uklanjanje boli, nadoknada enzima nužnih za održanje odgovarajuće probave te prevencija i liječenje komplikacija.
Liječenje boli
Jake i uporne boli glavni su terapijski problem. Većina bolesnika spontano uzima veće količine analgetika, prije svega nesteroidnih antireumatika, a česta je i pojava ovisnosti o narkoticima.
Potpuna zabrana konzumiranja alkohola osobito je važna mjera koja može znatno utjecati na smanjenje bolova, ali i usporavanje destruktivnih upalnih procesa.
Hranu je nužno uzimati u više manjih obroka dnevno čime se znatno smanjuje stimulacija sekrecije enzima, a time učestalost i težina bolnih napada.
I primjena gušteračnih enzima (lipaze, amilaze i proteaza) ima svoje mjestu u liječenju pankreatične boli. Potrebno je primijeniti visoke doze enzima (npr. 50.000 ij lipaze uz obrok, što znači dvije ili više acidorezistentnih kapsula), čime se povratnom spregom smanjuje sekrecija enzima i umanjuje bol.
Povremeno se pojavljuju podaci koji upućuju na povoljne učinke primjene antioksidansa (vitamina C i E, selena).
Kod jakih bolova uvijek treba razmotriti mogućnost neurolize, endoskopskog ili kirurškog liječenja. Endoskopsko postavljanje proteze ili stenta u suženi gušteračni kanal s ili bez uklanjanja kamenaca ili čepova može znatno smanjiti bol.
Kirurško liječenje
Indicirao je kod dokazanih lokaliziranih suženja gušteračnog kanala i za liječenje komplikacija (suženje žučnog kanala ili dvanaesnika, pseudocista, apscesi, pseudoaneurizme i krvarenja). Danas se uglavnom izvode drenažne operacije kojima se maksimalno štedi preostalo tkivo gušterače.
Liječenje egzokrine insuficijencije
Nedovoljno stvaranje probavnih enzima gušterače znak je teškog oštećenja žljezdanog tkiva u završnim stadijima bolesti. Primjenjuju se uglavnom acidorezistentni preparati enzima koji sadrže lipazu, amilazu i proteaze u standardiziranim količinama.
Indikacije za primjenu enzima gušterače su gubitak masti u stolici, obično uz proljeve, te prisutnost trajnih probavnih tegoba, poput boli, nadutosti, mučnine i progresivna gubitka težine kod bolesnika u kojih je potvrđena dijagnoza kroničnog pankreatitisa.
Nadomještanje enzima gušterače korisno je tek kad aktivni oblici enzima dospiju u dvanaesnik. Kako je često potrebno primijeniti velik broj kapsula (15-20 dnevno), jasan je trend primjene visoko doziranih pripravaka enzima neposredno uz obrok. Primjena visokih doza enzima u manjem broju kapsula farmako-ekonomski je opravdana, a omogućuje i bolju suradnju bolesnika uz povoljnije učinke liječenja.
Liječenje pankreatogenog dijabetesa
Vrijednosti šećera u krvi podliježu nepredvidivim oscilacijama, što zahtijeva učestalije praćenje, a prilično oscilira i potreba za primjenom inzulina ili oralnih antidijabetika. Rizik razvoja hipoglikemije je velik. Većina bolesnika s vremenom će ipak trebati inzulin za kontrolu dijabetesa.
Dijetalni režim prehrane
Nužan je oprez kod unosa masti, jer unatoč nadomještanju probavnih enzima, nije moguće postići u potpunosti zadovoljavajuću apsorpciju masti i proteina. Stoga i male dijetne oscilacije mogu provocirati nastanak proljeva i bolova.
Više manjih obroka dnevno važna je nutritivna preporuka u liječenju. U situacijama jačanja tegoba potrebno je prekinuti hranjenje na usta tijekom 48 do 72 sata, kad se prehrana nastavlja krvožilnim putem (parenteralno).
Enteralni pripravci koji sadrže srednje lančane masne kiseline dobrodošla su potpora održanju odgovarajućeg nutritivnog statusa.
Kako su bolesnici uglavnom prilično pothranjeni, u obzir dolazi i hiperkalorijska dijeta. Bitna ograničenja javljaju se zbog intolerancije glukoze ili već razvijene šećerne bolesti.