Muž mi je mlad, sa samo 33 godine poginuo i ostala sam sama sa dvoje male djece, bez posla, bez primanja, dotakla sam dno. Moja najbolja prijateljica mi je pomogla da se zaposlim u firmi njenog muža kao čistačica. Ubrzo možda nakon nekih 15-ak dana što sam radila dok sam čistila njegovu kancalariju, jednostavno smo osjetili neku kemiju i poljubili smo se. Tek nakon shvatila sam, a i on šta smo uradili te smo se dogovorili da to ostane tajna.
Dani su prolazili i nekako smo uspijevali da se suzdržimo, ali emocije su bile tolike da smo jednostavno morali da se svremena na vrijeme nalazimo u jednom hotelu. Na našu sreću uspješno smo sve to skrivali i skoro cijelu godinu vezu držali u tajnosti, ali on je totalno odlijepio za mnom i ne želi više da se tajno viđamo, već želi da budem njegova žena, želi se razvesti od svoje supruge, moje prijateljice. Evo danima odugovlačim i smirujem ga, ali je toliko uporan da je pitanje dana kada će se to desiti. Baš se loše osječam zbog toga, da mi barem nije prijateljica, nekako bi mi lakše bilo, opet ako se i desi barem će njene kćerke biti u sigurnim rukama i neću ih odvajati od moje djece.
KolikO god mogu truditi ću se da im ne nedostaje majka. Život je kučka, a ja to najbolje znam!
