STRUČNJAK POSLAO UPOZORENJE – TIČE SE SUPERĆELIJSKE OLUJE:Ovo je “gorivo” koje ih pokreće

Processed with MOLDIV

Evropljani će pamtiti julski period po silnim olujama koje su, posebno u svom završnom dijelu, grmljale i nanijele ogromnu štetu, u suštini u hortikulturi, okvirima, vozilima, evakuisanim stablima i odnijeli ljudske živote.

Oluja koja je nastala u Sloveniji 13. jula trajala je više od 12 sati, pogodila je pet nacija, uključujući Hrvatsku, i otišla negdje u rasponu od 1.200 do 1.500 kilometara. Ovu oluju karakterišemo kao možda najdugotrajniju oluju koju smo nastavili u Evropi, komponuje za kapiju Klima 101 Darko Savić, specijalista za oluje iz Štaba za materijalne nauke u Beogradu.

Još jedan rekord oboren je 24. jula, kada je oluja pogodila italijanski grad Azzano Decimo, gdje je pronađena tuča potvrđene širine od 19 centimetara. To je potpuno novi evropski rekord koji je također vrlo blizu svjetskom rekordu od 20,3%.

Superoluje nisu zaobišle Hrvatsku sve u svemu

Ove oluje, za koje u posljednje vrijeme možemo čuti da su superćelije, nisu zaobišle ni Hrvatsku.

Zbog svoje jedinstvene dinamike, superćelijske oluje su jedinstvena vrsta dugotrajnih olujnih oblaka koji, kao što ime govori, proizvode posebno intenzivne proizvode poput jakih pljuskova, olujnih vjetrova, velikog grada, električnih pražnjenja, pa čak i tornada.

U južnom delu Evrope, prisećajući se po našem okrugu, okolnosti za razvoj ovih oluja postojale su dosta dugo, na primer, izuzetno topao i temperamentan vazduh prepun vodenog para, koji je „gorivo“ za oluje. Superćelijski oblaci su posebno intrigantni zbog svoje sposobnosti da iskoriste ovo “gorivo” na najefikasniji način među svim vrstama oluja. Zbog toga su ove oluje u posljednje vrijeme oborile nekoliko rekorda, kako je naveo majstor.

Još uvijek nema definitivnog odgovora na pitanje utjecaja klimatskih promjena zbog složenosti klimatskog sistema i haotične prirode olujnih oblaka.

Problem se u suštini ogleda u načinu na koji matematički modeli koji se koriste za rekreaciju životne sredine zapravo koriste prostorni cilj od nekoliko do mnogo kilometara, tako da se olujne magle čiji ravni aspekti zahtevaju 10 kilometara ne mogu eksplicitno oponašati u okoliš. modeli. Trenutna aktuelnost u klimatologiji su modeli koji su opremljeni za taj posao i koji bi nam kasnije trebali ponuditi sadržajniji odgovor na taj upit, smatra on.

Hoće li promjene okoliša uzrokovati češće oluje ove vrste?
Međutim, ono što sada sa sigurnošću možemo reći je prateće: planeta se zagrijava, a za svaki stepen Celzijusa u zraku će biti normalno sedam posto više vodene pare. Kao rezultat toga, oblaci će imati više “goriva” da se nose sa potencijalnom štetom. Još uvijek sa sigurnošću ne znamo kakav će biti obrazac ovih pojava u budućnosti, niti znamo da li će se javljati češće ili sa većim intenzitetom.

Bitno je shvatiti da su značajna pomaka u ekstremnim vrijednostima uzrokovana relativno beznačajnim pomacima srednje vrijednosti, kao što je povećanje srednje temperature za jedan stepen – prag koji smo već prešli. Ovim se slučajevima bavi statistička teorija ekstrema i oni sami po sebi predstavljaju nauku. Ovo je suštinski element promene životne sredine, iako se normalni kvaliteti neće promeniti „mnogo“, ono što opisuje nečuvene osobenosti će se promeniti iz temelja.

Nečuvene kvalitete koje se ogledaju u toplinskim valovima i nečuvenim okolnostima, poput epizoda tropskih večeri, proaktivno su pripisane promjenama okoliša, tako da možemo očekivati slično u budućnosti u pogledu oluja, a logični ishodi za sada pokazuju rastući obrazac u pogledu do šokova. vjetar, veličina grada i električna oslobađanja.

Zamislite da vam je dat test da iscrpite posudu vode što je brže moguće. U slučaju da jednostavno okrenete posudu, voda će sporadično curiti, zatim, u tom trenutku, neće, zatim, u tom trenutku će teći, i tako dalje. Ljudi koji shvate štos će zakrenuti vodu u posudi tako da se u njoj napravi vrtlog tako da je voda koja struji sve vrijeme zamijenjena zrakom koji struji u bokal. Savi je izjavio: “Zaključujemo da je i drugi metod efikasniji.” Druga metoda se pokazala mnogo bržom.

Sličnu sličnost možemo primijeniti na uočavanje raznih vrsta oluja. Svaka vrsta oluje skoro uvek ima iste sastojke. Prvo, vazduh u prizemlju treba dosta da se zagreje, što je svakako bio slučaj prethodnih nedelja. Takođe znamo da je topli vazduh češći od hladnog, tako da zagrejani vazduh teži da se kreće gore, što nazivamo nestabilnim.

Drugo, pod pretpostavkom da u tom vazduhu ima dovoljno “goriva”, na primer vodene pare, postoje uslovi za stvaranje oluje. Konkretno, termodinamika nam daje do znanja da svaki put kada se vodena para konsoliduje u vodu ili kada se voda zamrzne