Što pokušava reći vaša mačka kada se trlja uz vas? Iako postoji nekoliko različitih razloga za ovu gestu, općenito izražava znak njihove naklonosti i predanosti prema vama.
Iskazivanje vlasništva i osjećaja prema okolini
Mačke se oslanjaju na svoj izuzetan osjet mirisa kako bi prikupile informacije o svijetu oko sebe. Imaju žlijezde na bradi, obrazima, čelu i čak na šapama koje izlučuju feromone. Iako su ti feromoni bez mirisa za ljude, drugi psi i životinje ih lako detektiraju. Ovi feromoni prenose mnogo informacija o mački koja ih ostavlja za sobom, uključujući spol mačke, njezinu sterilizaciju i čak njezino raspoloženje u trenutku ostavljanja feromona. Kada vaša mačka prilazi i trlja se uz vas, može pokušavati prekriti vaš miris svojim, označavajući vas kao svoje vlasništvo.
Drugim riječima, mačka drugim mačkama i životinjama poručuje: “Ovaj čovjek pripada meni!” To je oblik teritorijalnog ponašanja koji pokazuje da mačka želi izgraditi snažnu vezu s vama.
Zahtjev za pažnjom i mazenjem
Kada vaša mačka počne trljati uz vaše noge nakon što se vratite kući, vjerojatno traži vašu pažnju. Možda samo želi svoju večeru, ali također bi moglo biti da želi igru ili maženje. Mačke koje žele posebno maziti mogu pokazivati posebnu vrstu trljanja glavom. Ako vaša mačka glavom trlja o vašu ruku, vjerojatno želi da je pomazite.
Izražavanje nježnosti
Kao što smo već napomenuli, trljanje glave često ukazuje na želju za maženjem, posebno kada se izvodi na osobi. To također ukazuje da se mačka osjeća sigurno i opušteno u vašem društvu. To znači da su sretne i udobne u svom okolišu. Samouvjerene i sretne mačke imat će opušteno lice bez napetosti oko očiju, ušiju ili brkova. Ponekad će napraviti i nekoliko sporih treptaja. Njihovo tijelo će biti opušteno, a ponekad će čak ležati na boku ili leđima.
Mačke se mogu trljati uz vaše noge iz različitih razloga. Bez obzira na to je li to način označavanja teritorija ili način privlačenja vaše pažnje, u osnovi je izraz nježnosti prema vama.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Svaka odgoda točne dijagnoze hernije u akutnom stanju može uzrokovati nepovratnu štetu za zdravlje djeteta, a u najtežim okolnostima ugroziti mu i život
Što je hernija?
Hernija (kila, bruh) nastane kad se tkivo ili dio tijela pomakne izvan tjelesne šupljine u kojemu normalno leži. Najčešće nastaje u području trbuha, iako se može pojaviti bilo gdje na tijelu gdje je stijenka slabija i ne može izdržati pritisak koji nastaje u unutrašnjosti organizma (primjerice, kašalj, kihanje, napor pri tjelesnim aktivnostima i slično).
Sadržaj hernije, obično vijuga tankog crijeva ili dio trbušnoga masnog tkiva, probije slabe slojeve trbušne stijenke pa se, iako ne uvijek i ne kod svih vrsta kila, javlja opasnost od strangulacije. Strangulacija je termin koji opisuje prekid krvne opskrbe nekog organa ili tkiva, što, ako se na vrijeme ne prepozna i primjereno ne zbrine, može izazvati odumiranje tkiva i komplikacije, poput infekcije, sepse, čak i smrti.
Svaka odgoda točne dijagnoze u akutnom stanju može uzrokovati nepovratnu štetu za zdravlje djeteta, a u najtežim okolnostima ugroziti i njegov život.
Kako razlikovati hernije u dječjoj dobi
Pupčana ili umbilikalna kila
Pupčana hernija relativno je uobičajena nakon rođenja te čini približno 10 do 30 posto svih hernija u djece. Uočava se kao izbočenje pupka novorođenčeta, koje se može pojavljivati ili pojačavati dok dijete plače ili kašlje. Nastaje kao posljedica nepotpuna zatvaranja otvora koji normalno postoji na trbušnom zidu prije rođenja djeteta. Rizični čimbenici su prijevremeni porod i niska porodna težina.
Pupčana hernija također može sadržavati vijugu tankog crijeva, no komplikacije poput strangulacije javljaju se izuzetno rijetko (u manje od jedan posto slučajeva), jer je otvor pupčane hernije dovoljno širok da ne pravi takve probleme (za razliku od femoralne hernije).
U slučaju da je dijete u bolovima, počne povraćati ili hernijska vreća postane napeta, otečena i promijeni boju, obvezno treba potražiti pomoć liječnika.
Pupčanim hernijama slična je i hernija u središnjoj liniji tijela – nadpupčana ili supraumbilikalna kila – koja se prema procjeni kirurga uglavnom rješava kirurški.
S obzirom da se većina pupčanih hernija spontano zatvori do druge godine života, terapija kod djece često uključuje samo niz periodičnih pregleda i kliničko praćenje, i to u slučaju manje pupčane hernije i dobi do četiri godine. Hernije koje se povećavaju, ukliješte ili ne nestanu do četvrte ili pete godine treba podvrgnuti korektivnom plastičnom zahvatu prednje trbušne šupljine.
Specijalist dječje kirurgije treba procijeniti pupčanu herniju s obzirom na veličinu i dob djeteta te preporučiti kliničko praćenje uz kontrolni pregled (manja pupčana hernija, dijete u dobi do četiri godine) ili
Preponska ili ingvinalna kila (“bruh”)
Podrazumijeva prodor crijevne vijuge ili drugih trbušnih organa (trbušna maramica, jajnik ili jajovod u djevojčica) u preponu. Za razliku od odraslih, u djece je u pravilu riječ o indirektnoj preponskoj herniji, pa je zbog te važne anatomske razlike preporučljivo da dječje hernije operira specijalist dječje kirurgije. Preponska hernija u dječaka je 30 puta češća nego u djevojčica, i to zbog anatomsko-razvojnih razloga. Prepoznajemo ih po “kvržici” u području prepone (ingvinalnog kanala). Neke anatomske varijacije više su stručnog značaja, ali ako ostanu neprepoznate, koji put mogu zavesti nedovoljno iskusnog liječnika.
Preponske hernije ne moraju se nužno manifestirati simptomima. Može se dogoditi da je prvi prepozna liječnik tijekom rutinskog pregleda. Za potvrdu hernije koja se vidi samo pri naporu služi jednostavan test – dijete se nakašlje u stojećem položaju, pri čemu se prikaže hernijska vreća. Ako postoje, simptomi se očituju u obliku nelagode ili bolova u preponi, posebno pri naporu, kašljanju ili kihanju. Kod dječaka se može javiti i bol u skrotumu zbog izbijanja vijuge tankog crijeva u skrotum.
Preponska hernija česta je u prijevremeno rođene djece, čak u 30 posto slučajeva. Poznato je da je češća s desne strane tijela (60 posto), na lijevoj strani javlja se u 25 posto slučajeva, a obostrano kod oko 15 posto ukupnog broja djece s preponskom hernijom.
Razvojem kirurških tehnika ta se operacija u centrima izvrsnosti često izvodi kao jednodnevna kirurgija. Ne postoji jedinstven stav struke je li tijekom operacije preponske hernije potrebna i istodobna eksploracija, to jest operacija suprotne strane. Hrvatsko društvo za dječju kirurgiju ujednačeno ne podržava takav stav, koji se zagovara u literaturi.
Više od 50 posto slučajeva preponskih hernija u djece dijagnosticira se u prvoj godini života djeteta, a rješenje je uvijek kirurško. Operacija se uglavnom izvodi ubrzo nakon postavljene dijagnoze, određivanja najboljeg vremena za operaciju i preoperacijske pripreme, uz obvezno upozorenje roditeljima na mogućnost uklještenja preponske hernije. Ukliještena preponska kila zahtijeva promptnu hospitalizaciju i neodgodiv kirurški postupak vraćanja ukliještenog sadržaja.
Funikulokela
Poseban je oblik preponske hernije, koji se može ultrazvučno potvrditi i izmjeriti. Tijekom operacije, uz anatomske strukture nalazimo manje opsežan ili opsežniji mjehur s tekućim sadržajem. Često je udružena s manjom preponskom hernijom.
Vodena kila
Hidrokela testisa prepoznaje se po tekućem sadržaju. Lako se klinički i ultrazvučno dijagnosticira. Ako je prisutna i nakon druge godine života dječaka, obvezno se operativno rješava, a i prije ako je izražena i napeta (tenzijski oblik). U starije djece i muškaraca hidrokela može nastati zbog upale testisa ili epididimisa, odnosno ozljede skrotalne vreće.
Femoralna kila
Javlja se na mjestu gdje prolaze femoralna (bedrena) arterija, vena i živac kroz femoralni kanal. Prirodno je taj prostor uzak i kroz njega ne može ništa proći, no kao i kod preponske direktne hernije, može doći do slabljenja zida femoralnog kanala zbog prirodnih promjena povezanih sa starenjem. Nije česta kod djece.
Incizijska (postoperacijska) hernija
Poslije operacije, na mjestu kirurške incizije ili reza, zbog popuštanja šivaćeg materijala, razvoja infekcije ili pretjerana naprezanja pacijenta, može nastati put hernijacije, koji se uvijek mora prikladno kirurški zbrinuti. Nije česta kod djece.
Kongenitalna dijafragmalna hernija
Dijagnosticirana tijekom trudnoće ili neposredno nakon poroda, a zahtijeva hitnu intenzivnu skrb i kirurško zbrinjavanje.
Hijatalna hernija
Označava postojanje defekta u području otvora (hijatusa) u dijafragmi. Srećom, također je relativno rijetka kod djece.