“Sinoć sam bio sa ženom u krevetu, ja sam ležao, a ona sjedila na meni i nešto smo se zezali.
Poškakiljao sam je i kako se zasmijala i malo se izvila, tek tad sam osjetio koliko je smršala. Držao sam je za struk i doslovno mogao prebrojati rebra. Srce mi se slomilo Nemamo puno, ja radim dva posla i još sa strane ako ugrabim nešto, ona u prodavnici.
Oboje sa fakultetom a nekad doslovno sklapamo kraj s krajem. Međutim, ona se nikad nije požalila.Ni kad se skupimo i spavamo u kuhinji pored peći jer je spavaća hladna, ni kad jedemo makarone cijelu sedmicu.
Duša me boli što ne mogu da je obradujem nekim komadom odjeće ili šminke, a o putovanjima da ne govorim. Osjećam se kao najveći propalica jer ženi koju volim ne mogu da priuštim…”