Trinaestogodišnjak koji je 3. maja ubio osam svojih kolega iz razreda i školskog redara, dok je deveti dječak kasnije preminuo u bolnici od zadobivenih ozljeda, oporavio se i traži dnevni otpust iz bolnice jer kaže: ” Ovo postoji.” Nema razloga da ostanete u bolnici. Međutim, vjerojatnost da se to dogodi je mala do nule.Zbog svog zločina dječakov ubojica zatvoren je u samicu posebnog zatvora. Kako su mediji već pisali, liječnici provode čitav niz posebnih pretraga i dodatnih dijagnostika.Sve to vrijeme ne pokazuje grižnju savjesti, miran je i staložen, nikoga nije molio da ga kontaktira. Postavljao je pitanja poput “Kada idem?” i “Kakve su posljedice onoga što sam učinio?”, ali posljednjih je dana ojačao i poziva liječnike da ga puste – što je naravno izvan pitanje .Boy Killer svaki dan pita liječnike: “Idem li danas?” i komentira: “Nema razloga zašto bi još uvijek bio ovdje” jer su “svi testovi obavljeni.”S druge strane, liječnici pretpostavljaju da je ubojica ipak opasnost za okoliš i da će vjerojatno ponoviti isti ili sličan zločin ako mu se ukaže prilika.– Niko ne isključuje ovaj ogroman rizik – kaže sagovornik “Blica” koji poznaje priču.UBOJICA DJEČAKAJE MISTERIJA ČAK I LIJEČNICIMAU međuvremenu, atentator nastavlja zbunjivati liječnike koji ga susreću. Razumijemo zašto: on je najgori masovni ubojica u svjetskoj povijesti u ovoj dobi – nijedno dijete mlađe od 14 godina nije ubilo toliko ljudi kao on.Na temelju svih informacija stručnjaci su uvjereni da dječak ubojica iz nekog razloga nije formirao važan element osobnosti, tzv. superego.Prema teoriji Sigmunda Freuda, utemeljitelja psihoanalize, superego je etička komponenta osobnosti koja čovjeku daje moralne norme prema kojima se ponaša. Superego se uglavnom razvija u prvih pet godina života iu tom razdoblju dijete usvaja moralne modele svojih roditelja, tradiciju obitelji i društva u kojem odrasta. Na taj se način u njemu formira superego koji kontrolira agresiju i druge društveno nepoželjne porive.Kad dijete ima dovoljno razvijen superego, osjeća se krivim ili strahom kad se krše etičke norme. Ubojice dječaka to nemaju!Ne osjeća krivnju, nema emocija, ni pozitivnih ni negativnih prema svojim prijateljima. Potpuno je miran i ne pije čak ni sedative jer mu niti ne trebaju.