Rješavanje zagonetki nije samo zabavna aktivnost

Hernija (bruh, kila) nastaje kada slabost ili već postojeći otvor u mišićima ili vezivnom tkivu dopušta organu ili drugom tkivu da prođe kroz barijeru.

Obično se javlja u području trbuha ili prepona kada se jedan od trbušnih organa ili masno tkivo izbočuje kroz otvor ili slabiji dio mišića ili vezivnog tkiva. Može izgledati kao čudna izbočina koja se pojavljuje ili nestaje tijekom različitih aktivnosti ili u različitim položajima.

Uobičajena mjesta na kojima dolazi do hernijacije (izbočenja) tkiva trbušne šupljine kroz defekt u trbušnoj stijenci:

• kroz dijafragmu (ošit) u donji dio prsnog koša (dijafragmalna ili hijatus hernija)
• kroz donji trbušni zid u prepone (preponska ili ingvinalna hernija)
• duž prednje središnje linije trbuha (ventralna hernija)
• kroz kirurški rez od prethodne abdominalne operacije (incizijska hernija).

Iako se hernija može pojaviti bilo kada tijekom života, rizik raste s godinama kako postupno slabi trbušna stijenka. Ujedno može biti posljedica ozljede ili operacije, prisutna već pri rođenju (kongenitalna) ili se razviti kod djece koja imaju slabost trbušnog zida. Javlja se kod muškaraca (češće) i kod žena, ali simptomi se razlikuju. Simptomi, poput nelagode ili boli, mogu i ne moraju biti izraženi.

Koliko je hernija ozbiljna?

Većina hernija nije ozbiljna, ali s vremenom može postati. Kod reducibilne hernije izbočina se može gurnuti natrag u trbušnu šupljinu. U suprotnom, radi se o nereducibilnoj herniji koja će vjerojatnije imati ozbiljne komplikacije. Stanje postaje ozbiljno kada izbočeni sadržaj zapne i ne može se vratiti natrag. To može biti bolno, a u težim slučajevima tkivo može biti odsječeno od opskrbe krvlju što dovodi do odumiranja tkiva (nekroze) i zahtijeva neodgodivu medicinsku intervenciju.

Liječenje hernije može uključivati budno praćenje i čekanje ili operaciju. No, budući da se hernija općenito s vremenom pogoršava, većini će prije ili kasnije trebati kirurško liječenje.

U nastavku donosimo više o vrstama hernija, uobičajenim uzrocima nastanka, simptomima i liječenju.

https://www.vasezdravlje.com/bolesti-i-stanja/kasalj-uzroci-i-lijecenjePostoji nekoliko različitih vrsta hernija.

Preponska (ingvinalna) hernija

Ingvinalna ili preponska hernija najčešći je tip i čini 75 posto svih hernija. Događa se kada se dio crijeva izbočuje u ingvinalni (preponski) kanal, prolaz niz unutarnju stranu bedra. Kod muškaraca, to je područje gdje sjemena vrpca prolazi od abdomena do skrotuma i tamo se veže za testise, a kod žena sadrži ligament (okrugli maternični ligament) koji pomaže u pričvršćivanju maternice.

Izbočenje se obično vidi na mjestu gdje se spajaju bedro i prepona. Može se činiti da nestaje u ležećem položaju, a jasno se vidi tijekom kašljanja, stajanja ili naprezanja.

Uglavnom pogađa osobe muškog spola. Naime, ubrzo nakon rođenja testisi se spuštaju kroz preponski kanal, nakon čega bi se kanal trebao gotovo potpuno zatvoriti. No, ponekad se kanal ne zatvori pravilno, ostavljajući oslabljeno područje.

Mogu je imati i žene. Mnogi stručnjaci slažu se da je preponska hernija kod žena vjerojatno nedovoljno dijagnosticirano stanje jer obično imaju drugačije simptome od muškaraca i možda nemaju primjetnu izbočinu. Konačan dokaz može dati slikovna pretraga poput MRI.

Općenito, ova vrsta hernije nije opasna, stoga se obično razmatra praćenje.

Manje uobičajena vrsta preponske hernije je femoralna hernija koja se javlja u femoralnom (bedrenom) kanalu koji prolazi ispod preponskog kanala. Kroz ovu herniju može probiti masno tkivo. Češća je kod starijih žena i često se pogrešno smatra preponskom hernijom. Izbočina je vidljiva točno oko pregiba prepone ili u gornjem dijelu bedra. U ovom slučaju prije se predlaže operativno rješavanje nego praćenje i čekanje jer je vjerojatnije da će se ukliještiti.

Trbušna (ventralna) hernija

Trbušna ili ventralna hernija je svaka hernija koja se javlja na prednjem dijelu trbuha, a nastaje kada se tkivo izboči kroz otvor u trbušnim mišićima. Iako može biti prisutna od rođenja, češće se razvije u nekom trenutku tijekom života.

Tipično, pacijenti s ventralnom hernijom opisuju blagu bol ili osjećaj pritiska na mjestu hernije. Nelagoda se pogoršava s bilo kojom aktivnošću koja opterećuje trbuh, poput dizanja teškog tereta, trčanja ili tijekom pražnjenja crijeva. Neki pacijenti imaju izbočinu, ali ne osjećaju nelagodu. Uobičajeni čimbenici u stvaranju ventralne hernije uključuju pretilost, trudnoću i napornu fizičku aktivnost.

Ventralna hernija uključuje pupčanu i incizijsku herniju. Tzv. epigastrična kila je ventralna kila iznad pupka (trbušno salo gura se kroz trbušnu stijenku između pupka i ispod prsnog koša).

Pupčana (umbilikalna) hernija. Druga je najčešća vrsta hernije, jer pupak je najtanji dio trbušne stijenke i vrlo je uobičajeno mjesto na kojem se razvija hernija, bez obzira na spol. Nastaje kada dio crijeva probije kroz otvor na trbušnoj stijenci u blizini pupka. Većina je kongenitalna, odnosno prisutna od rođenja. Pupčana hernija jedina je vrsta hernije koja često prolazi sama od sebe kako mišići trbušne stijenke jačaju. To se obično događa kada dijete napuni jednu ili dvije godine. Ako ne nestane do pete godine života, može se operativno ispraviti.
Odrasli također mogu imati pupčanu herniju, s tim da je vjerojatnost pojave veća  kod žena.

Vjerojatnost za pojavu pupčane hernije povećavaju svi čimbenici koji povećavaju pritisak u trbušnoj šupljini:

• prekomjerna težina
• višestruke trudnoće
• prisustvo slobodne tekućine u abdomenu (ascites)
• dugotrajan snažan kašalj
• problem s mokrenjem zbog povećane prostate
• dugotrajna opstipacija
• snažno povraćanje.

Incizijska hernija. Nastaje kada tkivo probija kroz trbušni zid na mjestu kirurškog reza. To je uobičajena nuspojava abdominalne operacije (npr. carski rez, operacija slijepog crijeva, operacija žuči…), koja može biti posljedica slabosti kože na mjestu kirurškog ožiljka ili slabosti trbušnih mišića na mjestu operacije. Kao i preponska hernija, može dovesti do ozbiljnijih problema ako se ne popravi. Vjerojatnost razvoja povećavaju stanja koja se dogode prije nego što rez potpuno zacijeli, kao što su debljanje, intenzivno vježbanje ili trudnoća.

Dijafragmalna (hijatalna ili hiatus) hernija

Hijatalna hernija još je jedna uobičajena vrsta hernije koja se događa kada se proširi otvor u dijafragmi (ošitu), mišićnom sloju koji odvaja prsnu od trbušne šupljine i kroz koji prolazi jednjak. Kroz taj otvor izbočuje se vrh želuca prema gore u prsnu šupljinu. Izbočina nije vidljiva nego se javljaju žgaravica ili bol u prsima te se primjećuje kiselkast okus u ustima.

Hijatalna hernija gotovo uvijek uzrokuje gastroezofagealnu refluksnu bolest (GERB). Najčešća je kod osoba starijih od 50 godina.

Kongenitalna dijafragmalna hernija ozbiljna je urođena mana kod koje se dijafragma ne zatvori do kraja tijekom razvoja fetusa. To može uzrokovati skliznuće trbušnih organa u prsnu šupljinu dok organi još rastu, što dovodi do pritiska na pluća.

Perinealna hernija

Nastaje kada se organi ili tkivo guraju kroz otvor ili slabost u dnu zdjelice u trbušnu šupljinu. Ova vrsta hernije relativno je rijetka.

Što je sportska hernija?

Izraz “sportska hernija” pogrešan je naziv, jer to zapravo uopće nije hernija nego vrsta ozljede koja obično pogađa sportaše, obično u donjem dijelu trbuha ili preponama. To su uobičajena mjesta za pojavu hernije, a ozljeda može uzrokovati kroničnu bol sličnu herniji. Ali, nema tkiva koje strši kroz drugo tkivo. Obično je to puknuće tetive ili mišića uzrokovano naglim uvijanjem.

Herniju uzrokuje kombinacija mišićne slabosti i naprezanja. Ponekad su slabost ili otvor prisutni već od rođenja, ali obično se razviju tijekom života. Uzrok može biti traumatska ozljeda ili operacijski zahvat, ali češće je posljedica ponavljajuće ozljede, odnosno pritiska ili napora koji s vremenom mogu istrošiti tkivo. Ovisno o uzroku, može se razviti brzo ili tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

Herniju može uzrokovati sve što dovodi do povećanja pritiska u trbušnoj šupljini, kao što je:

• kongenitalno stanje koje se javlja tijekom razvoja u maternici i prisutno je od rođenja
• starija dob
• oštećenje od ozljede ili operacije
• naporno vježbanje ili dizanje teških utega
• kronični kašalj ili kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB)
• trudnoća, posebno višestruke trudnoće
• opstipacija
• prekomjerna tjelesna težina ili pretilost
• prisustvo slobodne tekućine u trbušnoj šupljini (ascites).

Nekoliko je razloga koji povećavaju vjerojatnost razvoja hernije, a to su:

• osobna ili obiteljska povijest hernije
• posao koji uključuje podizanje teškog tereta ili dugotrajno stajanje
• kronični kašalj ili alergije koje uzrokuju kronično kihanje
• kronični zatvor i naprezanje prilikom defekacije
• povijest kirurškog zahvata na abdomenu ili zdjelici
• trudnoća, posebno ponovljene trudnoće
• kronična pretilost (indeks tjelesne mase ili BMI veći od 30), loša prehrana i pušenje (mogu oslabiti mišiće i vezivno tkivo)
• povećana prostata i napor pri mokrenju.

Vjerojatnost da će se dijete roditi s kongenitalnom (urođenom) hernijom postoji ako se dijete rađa prerano, ima cističnu fibrozu, poremećaj vezivnog tkiva, kongenitalnu displaziju kukova, nespuštene testise ili druge probleme u reproduktivnom ili mokraćnom sustavu.

Različite vrste hernija mogu uzrokovati različite simptome, međutim, treba imati na umu da u mnogim slučajevima hernija nema simptoma, kada se otkrije slučajno na liječničkom pregledu zbog nepovezanog problema ili rutinskog zdravstvenog pregleda.

Jedan od tipičnih znakova hernije je vidljiva izbočina na mjestu gdje ne bi trebala biti, koja se pojavljuje tijekom određenih aktivnosti (dizanje teškog tereta, naprezanje prilikom defekacije, smijanje, kašljanje) ili u određenim položajima tijela (čučanje, saginjanje), osjetljiva je na dodir i kasnije nestaje, pogotovo u ležećem položaju. Na mjestu izbočenja moguće je osjetiti pritisak, nelagodu, tupu bol ili žarenje.

Tipična mjesta pojave izbočine su na trbuhu ili na vrhu unutarnje strane bedara.

Izbočina ponekad nije vidljiva jer su neke hernije smještene preduboke da bi bile vidljive izvana, uključujući femoralnu i hijatalnu herniju.

Simptomi hernije kod žena u odnosu na simptome hernije kod muškaraca obično se ne razlikuju, ali postoje iznimke. Na primjer, preponska hernija ponekad može skliznuti u spolne organe i kod muškaraca uzrokovati vidljivo oticanje skrotuma. Femoralna hernija češće se javlja kod žena i može uzrokovati neobjašnjivu bol u preponama.

Neke vrste, poput hijatalne hernije, mogu imati specifičnije simptome koji mogu uključivati žgaravicu, vraćanje (refluks) želučanog sadržaja u jednjak, probleme s gutanjem i bol u prsima.

Znakovi i simptomi hernije kod beba

Ako dijete ima herniju, obično se primjećuje izbočina u predjelu prepona ili oko pupka. Beba može biti razdražljiva, puno plakati  i odbijati jesti. Hernija se često izboči dok dijete plače, kašlje ili se napreže za kakanje. Također se možete primijetiti da im je trbuh osjetljiv na dodir.
Ako ista aktivnost rutinski uzrokuje iste simptome, vjerojatno je riječ o herniji.

Kod beba i djece preponska hernija obično je bezbolna, mekana i glatka. Može nestati ili se smanjiti kada dijete leži ravno, a povećati i uočljivija je kada plače, kašlje ili se napreže.

Ako dijete ima pupčanu herniju, bit će vidljiva meka kvržica ispod kože oko pupka, koja je uočljivija kada dijete kašlje ili se napinje.

Hernija se obično može reponirati, tj. vratiti natrag u trbušnu šupljinu. Ali ako to nije moguće, može zapeti (ukliještena hernija) što može biti opasno po život.

Odmah potražite liječničku pomoć u sljedećim situacijama:

• izbočina se ne smanjuje u ležećem položaju ili nakon odmora
• izbočina se ne može vratiti natrag u trbušnu šupljinu
• iznenadna bol u trbuhu koja se pogoršava
• izbočina brzo raste, natečena je i mijenja boju (postaje crvena, ljubičasta ili tamna) i osjeća se utrnulost
• izbočina postaje mekana
• kod djeteta, izbočina ne mijenja veličinu dok beba plače
• izraženi su mučnina i/ili povraćanje
• postoje poteškoće s pražnjenjem crijeva
• javljaju se nadutost ili opstipacija
• otkucaji srca su ubrzani
• postoji vrućica.

Nakon uzimanja detaljne anamneze o povijesti bolesti, za dijagnosticiranje hernije često je dovoljan jednostavan fizikalni pregled. Hernija može biti vidljiva već golim okom ili nakon što se pacijent nakašlje ili prilagodi položaj. Kako bi se utvrdilo koliko je stanje ozbiljno, provjerava se može li se izbočeni sadržaj vratiti natrag.

Za dijagnosticiranje nekih hernija može biti potrebna slikovna dijagnostika – ultrazvuk, CT ili MRI abdomena. U slučaju sumnje na hijatalnu herniju, mogu se koristiti dijagnostičke metode koje omogućuju procjenu unutrašnjosti želuca (rendgen želuca s kontrastom, gastroskopija).

S izuzetkom pupčane hernije kod beba, hernija se obično ne popravlja sama od sebe nego ima tendenciju postati veća. U rijetkim slučajevima može dovesti do komplikacija opasnih po život, zato se često predlaže operacija. Liječnik će procijeniti koliko je stanje ozbiljno i koliko je vjerojatno da će brzo napredovati. Odluka o liječenju ovisi o veličini i simptomima, a ako nema simptoma, liječenje možda uopće nije potrebno.

Ako je u pitanju mala hernija koja samo povremeno izlazi ili se radi o herniji bez simptoma, može se odabrati pristup čekanja i promatranja hoće li doći do pogoršanja.  Međutim, to može biti rizično za određene vrste, kao što je femoralna hernija.

Operacija popravka hernije je uobičajena i općenito predstavlja manji zahvat osim ako nema komplikacija. Hernija se može ukloniti na dva načina, od kojih se oba provode u općoj anesteziji:

• otvorena operacija – kroz kirurški rez otvara se trbušna šupljina i vraća se izbočeni sadržaj natrag na njegovo mjesto, a oslabljena stijenka ojačava se šavovima ili kirurškom mrežicom
• laparoskopska kirurgija – minimalno invazivna metoda koja za posljedicu ima manji rez, manje postoperativne boli i brži oporavak.

Vrsta operativnog pristupa često ovisi o veličini, vrsti i mjestu na kojem se nalazi hernija, pri čemu se uzimaju u obzir dob, stil života i opće zdravstveno stanj

​Rizik od kirurških komplikacija je nizak, a uključuje prekomjerno krvarenje, infekciju rane ili reakciju na anesteziju. Zbog duljeg mirovanja može doći do stvaranja krvnih ugrušaka. Neke osobe imaju poteškoća s mokrenjem kratko vrijeme nakon operacije. Nakon popravka preponske hernije u nekim slučajevima pacijenti prijavljuju kroničnu bol u preponama, vjerojatno zbog oštećenja živaca.

Nakon kirurškog zahvata, potrebno je pažljivo slijediti upute kirurga u vezi s njegom rane i odmah se javiti ako se primijete znakove infekcije kao što su vrućica, crvenilo ili iscjedak iz rane ili bol koja se iznenada pogoršava. Ujedno treba izbjegavati bilo kakvu napornu aktivnost i/ili dizanje bilo kakvog tereta.

Operacija je gotovo uvijek uspješan zahvat, iako postoji 10 posto šanse da se hernija ponovo vrati, osobito ako se uvjeti koji su je uzrokovali nastave.

Urođena pupčana hernija

Često se zatvara sama od sebe u dobi od dvije do pet godina. Ponekad se to ne dogodi pa je u tom slučaju potrebna kirurška sanacija.

Hijatalna hernija

Često ne treba sanaciju, osim ako uzrokuje kronični refluks želučane kiseline. U slučaju refluksa mogu se preporučiti bezreceptni ili receptni lijekovi za smanjenje želučane kiseline (antacidi, blokatori H2 receptora i inhibitori protonske pumpe).

Simptomi se mogu dodatno ublažiti izbjegavanjem hrane i pića koja iritiraju želudac (poput kofeina, čokolade, masne hrane i alkohola), prestankom pušenja, uzimanjem manjih i češćih obroka, izbjegavanjem svega što radi pritisak na želudac (poput saginjanja, vježbi za trbušne mišiće, uskih remena), smanjenjem tjelesne težine ako je potrebno.

Ako konzervativni pristup ne dovede do ublažavanja simptoma ili se razviju komplikacije potrebna je operacija.

Ukliještena hernija

U slučaju uklještenja hernije potreban je hitan kirurški zahvat jer u tom stanju može doći do trajnih oštećenja zbog prekida dotoka krvi u ukliješteno tkivo. Isto je i u slučaju kada hernija uzrokuje jaku nelagodu i bol ili raste.

Preponska (ingvinalna) hernija

Ova vrsta hernije kod žena ima veću vjerojatnost da postane hitan slučaj odnosno veća je mogućnost razvoja komplikacija nego kod muškaraca. Stoga se nakon dijagnoze, čak i ako nema simptoma, obično preporučuje kirurški zahvat. Muškarci s ingvinalnom hernijom često mogu odgoditi operaciju na neko vrijeme ako nema simptoma.

Trbušna (ventralna) hernija

Za većinu ventralnih hernija preporučuje se popravak, i za muškarce i za žene. Iznimka je ako postoje čimbenici rizika za komplikacije ili recidiv, poput pretilosti ili loše kontroliranog dijabetesa. U to slučaju, bolje je ta stanja staviti pod kontrolu prije operacije.

Neki pacijenti nemaju simptome i mogu odlučiti odgoditi popravak nakon razgovora s kirurgom o rizicima i koristima.

Kirurške opcije i vrijeme oporavka za ventralne hernije uvelike variraju jer dolaze u svim oblicima i veličinama. Mala pupčana ili incizijska hernija često se mogu liječiti ambulantno, dok popravljanje složenijih hernija može zahtijevati hospitalizaciju na nekoliko dana.

Nekirurško liječenje

Liječnik može predložiti nošenje pojasa ili steznika koji nježno pritišće herniju i drži je na mjestu te može ublažiti nelagodu ili bol. Obično se koristi ako nije moguća operacija ili za privremeno olakšanje tegoba prije zahvata. Koristi se samo pod nadzorom liječnika.

 

Kućno liječenje neće izliječiti herniju, ali postoje neke mjere koje mogu ublažiti simptome.

Promjene u prehrani

Povećanje unosa vlakana može pomoći u ublažavanju zatvora, što pridonosi smanjenju naprezanja tijekom pražnjenja crijeva. Primjer hrane bogate vlaknima uključujr cjelovite žitarice, voće i povrće.

Promjene u prehrani također mogu pomoći kod simptoma hijatalne hernije. Trebalo bi izbjegavati velike ili teške obroke, ne lijegati ili se saginjati nakon obroka i održavati tjelesnu težinu u umjerenom rasponu. Kako bi se spriječio refluks kiseline, uputno je izbjegavati hranu koja ga može uzrokovati, poput začinjene hrane i hrane na bazi rajčice. Od pomoći može biti i prestanak pušenja

Vježbe za herniju

Vježbanje može ojačati mišiće oko hernije te pospješiti gubitak težine, pomažući smanjiti neke simptome. Pritom treba imati na umu da neke vrste vježbi, poput dizanja utega ili vježbi koje opterećuju trbuh, mogu povećati pritisak na području hernije što dalje može uzrokovati da se ona više izboči. Isto vrijedi i za vježbe koje se izvode nepravilno. Stoga je uputno razgovarati o vježbanju s liječnikom ili fizioterapeutom koji će odrediti koje vježbe su prikladne u određenom slučaju i kako ih ispravno izvoditi kako bi se spriječila iritacija same hernije.

Ponekad neliječena hernija može dovesti do potencijalno ozbiljnih komplikacija.

Može jako narasti  i pritiskati na obližnja tkiva te uzrokovati oticanje i bol u okolnom području.

Ozbiljnije komplikacije počinju kada hernija zapne i ne može se vratiti natrag – uklještenje ili inkarceracija. Ukliještena kila može postati sve bolnija i ozbiljnija. Ako je zaglavljeno crijevo, može se razviti blokada prolaska hrane i/ili plinova, uz mučninu i povraćanje.

U slučaju da do ukliještenog dijela ne dopire krv (strangulacija), to može dovesti do smrti tkiva (nekroza ili gangrena) – vidi odjeljak ‘Kada potražiti liječničku pomoć’.

Hijatalna (dijafragmalna) hernija rijetko uzrokuje komplikacije, osim kroničnog refluksa želučane kiseline (povrata u jednjak). S druge strane, kongenitalna dijafragmalna hernija uvijek je komplicirana, jer utječe na razvoj fetalnih organa. Bebe rođene s ovom vrstom hernije kritično su bolesne i trebaju intenzivnu njegu.

U djece, hernija se obično pojavljuje na jednom od dva mjesta: oko pupka (pupčana ili umbilikalna hernija) i u predjelu prepona (preponska iil ingvinalna hernija).

Između 10 i 25 posto beba rađa se s pupčanom hernijom. Ova vrsta hernije također je češća kod beba koje su rođene prerano ili s malom porođajnom težinom.

Pupčani bruh nastaje kada se mišići koji okružuju otvor koji je ostavila pupkovina ne zatvore pravilno pa dolazi do izbočenja dijela crijeva. Moguće ju je primijetiti kada beba plače ili kašlje. Obično je bezbolna, međutim, kada se pojave simptomi kao što su bol, povraćanje ili oteklina na mjestu hernije, treba potražiti hitnu medicinsku pomoć.

Pupčana hernija obično nestane do dobi od jedne ili dvije godine. Ako ne nestane do dobi od pet godina, može se kirurški popraviti.

Saznajte više o hernijama u dječjoj dobi.

U slučaju pojave hernije u trudnoći često se s popravkom može pričekati do poroda.

Ako se mala hernija, koja je prisutna prije ili tijekom trudnoće počne povećavati ili stvarati nelagodu, može se savjetovati operativni popravak, a preporučeno vrijeme je tijekom drugog tromjesečja.

Hernije koje su se operativno korigirale u prošlosti mogu se vratiti u kasnijim trudnoćama jer trudnoća opterećuje trbušne mišiće koji su moguće oslabljeni prethodno operacijom.

Hernija se može pojaviti i nakon poroda carskim rezom. Ponekad se na mjestu poroda carskim rezom može pojaviti incizijska hernija.

Razvoj hernije ne može se uvijek spriječiti jer, na primjer, ponekad se hernija može javiti zbog postojećeg nasljednog stanja ili prethodne operacije. Međutim, uz neke jednostavne prilagodbe načina života moguće je smanjili rizik smanjenjem količine tjelesnog naprezanja.

Evo nekoliko općih savjeta za prevenciju:

• Ako pušite, razmislite o prestanku i potražite pomoć.
• U slučaju bolesti praćenje kašljem posjetite na vrijeme liječnika kako biste izbjegli razvoj dugotrajnog kašlja.
• Održavajte umjerenu tjelesnu težinu.
• Jedite dovoljno hrane bogate vlaknima kako biste spriječili zatvor.
• Pokušajte se ne naprezati tijekom pražnjenja crijeva ili tijekom mokrenja.
• Izvodite vježbe koje jačaju trbušne mišiće.
• Izbjegavajte dizanje utega koji su preteški za vas. Ako morate podići nešto teško, savijte se u koljenima, a ne u struku ili leđima. Također izbjegavajte zadržavanje daha kada podižete teške predmete i umjesto toga izdahnite tijekom dizanja kako biste smanjili mogućnost pojave ili pogoršanja hijatalne hernije