Mnogo faktora utiče na to da kolorektalni kancer

Žučni mjehur je vrećasti organ kruškolikog oblika smješten ispod i iza jetre, koji blago priliježe uz dvanaesnik (početni dio tankog crijeva) i dio je probavnog sustava. U njemu se sakuplja žuč iz jetre, koncentrira se (apsorbira 90 posto vode iz žuči) i pohranjuje sve dok se ne pojavi potreba za izlučivanjem nakon obroka koji sadrži masti.

Žuč je tamna, žuto-zelena tekućina koju proizvodi jetra i transportira putem sustava kanalića do zajedničkog jetrenog voda koji izlazi iz jetre. Od njega se odvaja cistični vod koji odvodi žuč prema žučnom mjehuru, i dalje se nastavlja kao zajednički žučni vod koji se ulijeva u početni dio tankog crijeva (dvanaesnik).

Žuč je ključna za probavu masti i u mastima topljivih vitamina kao i za odstranjivanje otpadnih tvari iz jetre koji se ne transportiraju u krvotok. Sastoji se najviše od vode i elektrolita s otopljenim žučnim solima, mastima (kolesterol, trigliceridi, lecitini) te otpadnim tvarima poput bilirubina.

Kemijske tvari iz hrane koja stigne u početni dio tankog crijeva djeluju kao signal za stiskanje žučnog mjehura i relaksaciju kružnog mišića na ulasku zajedničkog žučnog voda u dvanaesnik (odmah pored ulaska gušteračnog voda) što omogućuje oslobađanje žuči u crijevo. Nakon objeda žučni mjehur je prazan i izgleda kao ispuhani balon dok se ponovno ne napuni.

Popularni termin „upala žuči“ označava upalu žučnog mjehura ili kolecistitis, koja se obično događa kad žučni kamenac zapne na otvoru žučnog mjehura.

Ako žučni kamenac začepi kanal koji odvodi žuč iz žučnog mjehura, upala će biti relativno ograničena na žučni mjehur. Ako žučni kamenac pak začepi zajednički žučni vod ili ušće u tanko crijevo, koje osim žuči propušta i gušteračne sokove, može doći do puno zamršenijih i opasnijih komplikacija.

Upala žučnog mjehura može biti akutna i kronična.

Akutni kolecistitis je većinu vremena hitan slučaj. Težina ovisi o tome je li riječ o kalkuloznom akutnom kolecistitisu (iznenadna blokada izvodnog kanala iz žučnog mjehura kamencem), što je češći, ali manje ozbiljan oblik bolesti, ili je riječ o akalkuloznom akutnom kolecistitisu (posljedica bilo kakvog oštećenja žučnog mjehura) što je ozbiljniji i opasniji oblik upale.

Kronična upala žučnog mjehura se razvija polagano kroz vrijeme, s predvidljivim napadajima.

Ako se upala žučnog mjehura ne liječi može doći do ozbiljnih pa i po život opasnih komplikacija.

Napadaj žuči (bilijarne kolike, žučne kolike) nastaje kada žučni kamenac blokira protok žuči u žučnom vodu koji odvodi žuč iz žučnog mjehura ili u zajedničkom žučnom vodu koji vodi žuč prema crijevu. To rezultira iznenadnom jakom probadajućom boli u gornjem dijelu trbuha, obično malo udesno ili u sredini, dok se kod nekih ljudi čini da bol zrači u leđa ili desno rame. Jednom kada počne, bol je obično umjerena i postojana.

Razlog bolova su snažne kontrakcije žučovoda kojima se nastoji pomaknuti kamenac.

Epizoda žučnog napadaja najčešće se događa unutar nekoliko sati nakon obroka, često obilnog i s puno masti. Za razliku od nekih drugih vrsta bolova u trbuhu, žučne kolike se ne povlače nakon pražnjenja crijeva. Bol je najjača obično oko sat vremena nakon početka, a postupno nestaje tijekom jednog do pet sati (kako se žučni kamenac pomiče iz kanala).

Nerijetko dolazi i do povećanja bilirubina u serumu što rezultira pojavom žutice.

Žučni kamenci (kolelitijaza) – kalkulozni kolecistitis

Kalkulozni kolecistitis je najčešći i obično manje ozbiljan tip akutnog kolecistitisa. Čini oko 95 posto svih slučajeva (žučni kamenci i žučni mulj su vodeći uzroci upale žuči). Nastaje kada se cistični kanal začepi žučnim kamencem ili žučni muljem (mješavina žuči i malih kristala kolesterola i soli). Blokada u cističnom kanalu uzrokuje nakupljanje žuči u žučnom mjehuru, povećavajući pritisak u njemu i uzrokujući njegovu upalu. U otprilike jednom od svakih pet slučajeva, upaljeni žučni mjehur postaje zaražen bakterijama.

Saznajte više o žučnim kamencima.

Akalkulozni kolecistitis

Akalkulozni kolecistitis rjeđi je, ali obično ozbiljniji tip akutnog kolecistitisa. Obično se razvija kao komplikacija ozbiljne bolesti, infekcije ili ozljede koja oštećuje žučni mjehur. Može biti uzrokovan slučajnim oštećenjem žučnog mjehura tijekom veće operacije, ozbiljnim ozljedama ili opeklinama, sepsom, teškom pothranjenošću ili HIV/AIDS-om.

Manje uobičajeni uzroci kolecistitisa

• Bakterijska infekcija u sustavu žučnih kanala. Bakterijske infekcije su češće jer neke bakterije mogu preživjeti u žuči ili čak preferiraju žuč za svoj rast i razmnožavanje. Tu su i infekcije parazitima, kao i virusne infekcije (češće kod imunokompromitiranih osoba).
• Problemi sa žučnim vodovima.
• Tumori gušterače, jetre, žučnog mjehura, žučovoda. Blokiraju protok žuči iz žučnog mjehura.
• Začepljeni žučni vodovi zbog ožiljaka.
• Smanjen dotok krvi u žučni mjehur. Na primjer u slučaju dijabetesa.
• Ozljeda abdomena (posljedica traume).
• Pretilost.

Simptomi se mogu razlikovati od osobe do osobe.

Akutni kolecistits

Simptomi akutnog kolecistitisa mogu varirati ovisno o dobi i općem zdravstvenom stanju. Javljaju se iznenada, često nakon obroka, osobito obilnog ili masnog:

• vodeći simptom je oštra bol u gornjem desnom ili središnjem dijelu trbuha, koja se može širiti prema desnom ramenu ili leđima; najjača 15 do 20 minuta nakon jela i traje (bol koja ostaje jaka smatra se hitnim medicinskim stanjem); uporna i traje po nekoliko sati
• osjetljivost trbuha na dodir, a duboko disanje može pogoršati bol
• nadutost
• slab ili nikakav apetit
• mučnina i povraćanje: zbog nedostatka žuči, masti se ne mogu razgraditi što rezultira nedostatkom apetita, osjećajem mučnine i povraćanjem.
• malaksalost, opći osjećaj nelagode
• u nekim slučajevima groznica, vrućica, znojenje, žutica.

U teškim slučajevima, žučni mjehur može prsnuti i otpustiti žuč u trbušnu šupljinu, uzrokujući jaku bol. Ovo može biti po život opasno stanje i zahtijeva hitnu pozornost.

Ako imate bolove, nemojte to ignorirati jer je kolecistitis ozbiljno stanje koje može dovesti do komplikacija. Infekcija u vašem abdomenu može biti vrlo ozbiljna. Posjetite liječnika ako bol traje dulje od 3 sata. Ako je bol jako jaka, odmah idite u hitnu službu najbliže bolnice.

Akutni kolecistitis može se različito manifestirati u posebnim populacijskim skupinama:

• starije osobe (osobito dijabetičari) – moguće nejasni simptomi, bez jasnih fizikalnih nalaza ili povijesti nekih simptoma, npr. bola i vrućice), s lokaliziranom osjetljivošću trbuha kao jedinim prisutnim znakom; može napredovati do kompliciranog kolecistitisa brzo i bez upozorenja
• djeca – klasični klinički nalaz može nedostajati; djeca s većim rizikom od kolecistitisa uključuju bolesnike s anemijom srpastih stanica, ozbiljnom bolešću, zahtjevom za dugotrajnom potpunom parenteralnom prehranom, hemolitičkim stanjima ili kongenitalnim žučnim anomalijama.

Kronični kolecistits

Kronični kolecistitis karakteriziraju ponavljajući napadi upale i boli. Simptomi su slični kao i kod akutne forme, ali puno blaži. Bol je obično manje jaka i ne traje tako dugo kao u slučaju akutne upale. Uzrok ponovljenih napada obično su žučni kamenci koji povremeno blokiraju cistični kanal.

Upala i iritacija koja se ponavlja dovodi do oštećenja stijenke žučnog  mjehura uzrokujući njegovo zadebljanje, smanjenje i gubitak pravilne funkcije.

Bez odgovarajućeg liječenja, akutni kolecistitis ponekad može dovesti do moguće i po život opasnih komplikacija, čije liječenje u većini slučajeva zahtijeva žurno kirurško otklanjanje žučnog mjehura.

Glavne komplikacije akutnog kolecistitisa

• Infekcija žučnog mjehura. Bakterije koje se razmnožavaju u žučnom mjehuru uzrokuju ovu rijetku i po život opasnu komplikaciju, poznatu kao emfizematozni kolecistitis. Rizična skupina su oboljeli od dijabetesa.
• Gangrenozna upala žučnog mjehura. Odumiranje tkiva žučnog mjehura, s mogućom ozbiljnom infekcijom koja se može proširiti cijelim tijelom.
• Nadutost žučnog mjehura. Ako se žučni mjehur upali zbog nakupljanja žuči, može se istegnuti i nabubriti, uzrokujući bol. Tada postoji mnogo veći rizik od rasprsnuća (perforacije) ili kidanja (rupture) žučnog mjehura, kao i infekcije i smrti tkiva.
• Prsnuće (perforacija) žučnog mjehura. Posljedica je izlijevanje sadržaja žučnog mjehura u trbušnu šupljinu zbog čega se može razviti upala potrbušnice (peritonitis) ili lokalizirani gnojni procesi (apscesi)
• Kolestaza. Rijetka komplikacija u kojoj se žučni kanal začepi i žuč ne može otjecati.
• Kolangitis (akutna infekcija glavnih žučnih vodova). Ozljeda žučnih vodova zbog kamenca i posljedična upala sobom nose rizik i od oštećenja jetre.
• Akutna upala gušterače (akutni pankreatitis). Zajednički žučni vod i gušteračni vod dijele isti “ventil” u dvanaesniku. Ako žučni kamenac blokira izlaz, zbog nakupljanja probavnih enzima gušterača počinje sama sebe razgrađivati što vodi do snažen o po život opasne upale.
• Fistula. Stvaranje spoja između žučnog mjehura i dvanaesnika, uslijed čega dolazi do curenja želučanih i drugih probavnih sokova u žučni mjehur što može dovesti do daljnjeg oštećenja.
• Kronični kolecistitis. Ako se napadaju ponavljaju, s vremenom se može razviti kronična upala. Ne mora uzrokovati nikakve simptome, ali  može oštetiti stijenku žučnog mjehura, koja se ožiljno promijeni i zadeblja. Zbog toga se volumen žučnog mjehura smanjuje i s vremenom postaje sve manje sposoban skladištiti i oslobađati žuč.

Bolovi u trbuhu bilo koje vrste uvijek bi trebali biti alarm.

Obratite se svom liječniku ako:

• osjetite iznenadnu bol ili napade boli u gornjem desnom dijelu trbuha ili desnom ramenu ili leđima,
• bol traje dulje od nekoliko sati, a posebno ako razvijete povišenu temperaturu i žuticu
• simptomi kolecistitisa se vraćaju nakon liječenja.

Nužno je da se dijagnoza akutne upale žučnog mjehura brzo dijagnosticira i započne liječenje prije eventualnog razvoja ozbiljnih komplikacija.

Nakon uzimanja anamnestičkih podataka o simptomima, kao i o prošlim i sadašnjim bolestima, slijedi fizikalni pregled, u sklopu kojeg se provjerava postojanje tzv. Murphyevog znaka – dok ležite, liječnik će zatražiti da duboko udahnete (prilikom udaha žučni mjehur se pomiče prema dolje) pri čemu ruku položi u područje ispod desnog rebranog luka – u slučaju upale žučnog mjehura u tom trenutku osjetit ćete iznenadnu bol, što upućuje na upalna zbivanja i zahtijeva daljnje pretrage.

Neke od pretraga koje možete očekivati:

• laboratorijske pretrage: analiza krvi (kompletna krvna slika – parametri upale, jetrene probe, enzimi gušterače itd.)
• ultrazvučni pregled trbušne šupljine: može ukazati na postojanje mulja u žučnom mjehuru ili žučnih kamenaca
• radiološke slikovne pretrage: rendgen, CT, MRI žučnog mjehura, jetre i gušterače
• ERCP (endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija): koristi se za dijagnostiku problema u jetri, žučnom mjehuru, žučnim vodovima i gušterači. Pomoću duge fleksibilne cijevi sa svjetlom i kamerom kroz usta, jednjak i želudac dolazi se do dvanaesnika, a potom ulazi u zajednički žučni vod, a po potrebi i gušteračni vod. Ova metoda može imati i terapijsku ulogu jer se može iskoristiti za uklanjanje kamenaca koji blokiraju zajednički žučni vod ili cistični vod.

U slučaju upale žučnog mjehura, inicijalno liječenje uključuje:

• Post. Zabrana unosa hrane i tekućina kako bi se žučni mjehur poštedio
• Intravenski unos tekućine. Služi sprječavanju dehidracije.
• Antibiotici.  U slučaju sumnje na bakterijsku infekciju.
• Lijekovi protiv bolova. Pomažu u kontroli boli dok se upala žučnog mjehura ne ublaži.
• Antiemetici. Radi kontrole mučnine i prevencija.

U nekim slučajevima možda će biti potreban žurni operativni zahvat ili sljedećih dan ili dva. Ako to nije bio slučaj, a kako bi se spriječilo ponavljanje akutnog kolecistitisa i smanjio rizik od razvoja potencijalno ozbiljnih komplikacija, u nekom trenutku nakon početnog liječenja preporučit će se odstranjivanje žučnog mjehura (kolescistektomija). Obično se izvodi laparoskopski, putem malih rezova na trbuhu putem kojih se umeće laparoskop (mala kamera radi vizualizacije unutrašnjosti) i kirurški instrumenti za uklanjanje žučnog mjehura.

Ako se u dijagnostičke svrhe izvodi ERCP-a (endoskopske retrogradne kolangiopankreatografije), moguće je i terapijski intervenirati u smislu odstranjenja žučnih kamenaca (vidi poglavlje ‘Upala žuči – dijagnostika’).

Žučni mjehur može se odstraniti i klasičnim operativnim zahvatom.

Iako je žučni mjehur vrlo koristan organ u procesu probave, nije nužan za život, jer svu metaboličku funkciju na koncu odrađuje jetra.

Postoperativno je potrebno kraće ili dulje mirovanje te izbjegavanje težeg fizičkog napora ili dizanja tereta dok rana u potpunosti ne zacijeli.

Nakon laparoskopske operacije žučnog mjehura osjeća se minimalna bol na mjestima reza. Većina pacijenata otpušta se iz bolnice ubrzo nakon operacije te nisu potrebne dodatne pretrage ili intervencije. Obično je potreban tjedan ili dva do povratka normalnim aktivnostima ako je posao sjedeći, možda nešto više ako je u pitanju fizički posao.

Ako se operacija izvodi klasičnim kirurškim zahvatom  (otvorena operacija), oporavak može biti sporiji i zahtijeva višednevni boravak u bolnici. Može proći oko tri do četiri tjedna do povratka normalnim aktivnostima, a šest do osam tjedana ako je u pitanju fizički posao.

Nakon uklanjanja žučnog mjehura žuč teče direktno iz jetre u tanko crijevo, što u većini slučajeva ne stvara probleme izuzev učestalijeg proljeva, što se može olakšati promjenom prehrambenih navika. Takva žuč ipak je manje koncentrirana stoga se preporuča raspodjela objeda na više manjih obroka kroz dan i manje masnih namirnica odjednom.

PRIRODNA SREDSTVA PROTIV BOLOVA

Prirodni tretmani mogu pomoći u ublažavanju bolova žučnog mjehura. No, tradicionalne medicinske tretmane ne treba zanemariti. Dok kućni lijekovi mogu smanjiti simptome bolesti žučnog mjehura i infekcije, oni možda neće liječiti temeljni uzrok.

Prije traženja alternativnog tretmana, razgovarajte o svojim mogućnostima i očekivanjima sa svojim liječnikom.

U nastavku donosimo nekoliko mogućih pristupa za ublažavanje bolova u žučnom mjehuru.

Vježbanje i prilagodba prehrane (vidi poglavlja: ‘Prevencija upale žuči’ i Žučna dijeta’)

Topli oblog. Primjena topline može djelovati umirujuće, smiriti grčeve i ublažiti bol. U tu svrhu može se koristiti ručnik namočen s toplom vodom, grijač ili termofor, koji se stave na bolno mjesto tijekom 10 do 15 minuta. Postupa se može ponavljati dok bol ne prestane.

Jabučni ocat. Jabučni ocat ima neka protuupalna svojstva koja mogu biti korisna u ublažavanju bolova kod upale žuči. Koristi se otprilike dvije žlice octa razrijeđene u čaši vode – ovaj napitak se lagano pije dok bol ne prestane. Pijenje octa može ostaviti dojam da niste žedni, stoga nakon uzimanja octa treba nastaviti piti tekućinu iako se ne osjeća žeđ kako ne bi došlo do dehidracije.

Čaj od paprene metvice. Paprena metvica sadrži mentol, umirujući spoj koji ublažava bol. Može se koristiti za ublažavanje bolova u želucu, poboljšanje probave i ublažavanje mučnine. Neki misle da redovito pijenje ovog čaja može smanjiti količinu napadaja boli žučnog mjehura.

Kurkuma. Začin je koji se koristi za liječenje mnogih zdravstvenih stanja. Kurkuma sadrži kurkumin, koji je poznat po svojim protuupalnim i ljekovitim svojstvima. Potiče žučni mjehur na proizvodnju žuči i pomaže mu da se isprazni. Uvođenje kurkume u prehranu može smanjiti upalu i bol u žučnom mjehuru. Od kurkume se može napraviti čaj, a dostupna je i kao dodatak prehrani. Ako pijete bilo kakve lijekove ili dodatke prehrani savjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom o mogućim interakcijama s kurkumom.

Magnezij. Korisna je komponenta za pražnjenje žučnog mjehura te ublažavanje grčeva i bolova. Nedostatak magnezija može povećati rizik stvaranja žučnih kamenaca.

NAPOMENA: Prije uzimanja bilo kojeg dodatka prehrani, razgovarajte sa svojim liječnikom o odgovarajućim dozama i rizicima.

PRIRODNA SREDSTVA PROTIV ŽUČNIH KAMENACA

Određeni lijekovi pa i kirurški zahvat često se koriste za rješavanje problema sa žučnim kamencima. No, mnogi ljudi se odlučuju prije isprobati prirodna sredstva kao alternativu medicinskim intervencijama, iako nema pouzdanih dokaza o njihovu djelovanju.

Magnezij. Nedostatak magnezija povećava rizik stvaranja žučnih kamenaca.

Jabučni ocat i sok od jabuke. Jabučni ocat je vrlo popularan i često se spominje u pogledu čišćenja organizma. Iako postoje ograničeni dokazi koji upućuju na to da jabučni ocat ima neke zdravstvene dobrobiti, ne postoje znanstvene studije koje podupiru ovu tvrdnju. Osobe s dijabetesom, čirom na želucu i hipoglikemijom trebale bi biti oprezne s konzumiranjem velike količina voćnih sokova. Ipak, neki ljudi vjeruju da kombinacija sa sokom od jabuke omekšava žučne kamence, omogućujući im da se s lakoćom izluče iz tijela. Postoji mnogo kombinacija i preporuka. Neki piju čisti jabučni ocat (oko ¼ šalice), a drugi ga miješaju sa sokom od jabuke. Obično se preporuča pomiješati tri žlice octa u jednoj čaši soka od jabuke.

Crna rotkva. Najčešće se koristi u kombinaciji s medom kao pomoć protiv kašlja i grlobolje, ali njezin sok je djelotvoran i za žuč i jetru jer sprječava nakupljanje kolesterola u žučnom mjehuru, kao i akumuliranje masnoće u jetri.

Sikavica ili mliječni čičak. Sikavica je biljka čiji aktivni sastojak silimarin može pomoći u liječenju poremećaja jetre i žučnog mjehura. Smatra se da stimulira oba organa, ali istraživači nisu posebno proučavali dobrobiti sikavice u liječenju žučnih kamenaca. Dostupna je u obliku čaja, tinkture, ekstrakta ili kapsula. Posavjetujte se sa svojim liječnikom prije primjene sikavice, posebno ako imate dijabetes (može sniziti razinu šećera u krvi kod osoba s dijabetesom tipa 2), a moguća je i alergija na ovu biljku. Nemojte pokušavati sami brati sikavicu kako bi izbjegli unos kontaminirane biljne tvari.

Metvica. U svrhu prirodnog liječenja najčešće se koristi paprena metvica (Mentha x piperita), posebno bogata mentolom koji uzrokuje stiskanje žučnog mjehura što olakšava lučenje žuči u probavnu cijev te stimulira razgradnju masti. Također smanjuje loš kolesterol što čini posao filtriranja toksina lakšim. Pozitivno djeluje na cijeli probavni sustav. Metvica se može koristiti kao čaj, sirup ili začin u hrani. Ako imate dijagnozu žučnih kamenaca bolje je izbjegavati metvicu i mentol do operacije ili otapanja kamenaca kako ne bi došlo do komplikacije poput izbacivanja žučnog kamenca u zajednički žučovod. Ako imate problema s muljem u žučnom mjehuru metvica može pomoći da ga izbacite. Ako patite od bilo kakvih problema sa žuči savjetujte se sa svojim liječnikom ili ljekarnikom o uporabi metvice u svrhu prirodnog liječenja.

Artičoka. Listovi artičoke nisu samo ukusni, oni sadrže moćne antioksidanse koji imaju dokazan koleretičan učinak, tj. pospješuju nastajanje i izlučivanje žuči. Međutim, nijedna studija nije proučavala učinak artičoke na liječenje žučnih kamenaca. Može se jesti sirova (kao takva sadrži najveću količinu mikronutrijenata poput vitamina i antioksidansa), pripremati na različite načine ili uzimati kao dodatak prehrani (u ovom slučaju tek nakon savjetovanja s liječnikom jer može izazvati žučni napadaj ako je žučni kanal začepljen)

Maslačak. Maslačak je vrlo poznata biljka koja krije zanimljiva svojstva, a kroz povijest se koristila za liječenje problema sa žučnim mjehurom, jetrom i žučnim vodovima. Korijen maslačka sadrži brojne gorke tvari koje povećavaju apetit i potiču lučenje žuči. Osim toga, potiče peristaltiku crijeva i olakšava probavu. List maslačka ima blagi diuretski učinak pa u globalu stvarno možemo reći da maslačak olakšava čišćenje tijela od otpadnih tvari i toksina. Nema dokaza o koristi primjene za uklanjanje žučnih kamenac. Zbog koleretičnog učinka vrijedi jednaka mjera opreza kao s metvicom i artičokom.

Kava. Kava je moćan napitak za podizanje osjećaja energije, ali izgleda da neke njezine sastavnice pozitivno djeluju na jetru i žučni mjehur. Kohortna studija iz 1999. pokazuje da kava i napici bogati kofeinom smanjuju rizik od stvaranja žučnih kamenaca. Po pitanju mogućeg mehanizma studija se poziva na istraživanja na životinjama koja potvrđuju da olakšava stiskanje žučnog mjehura, sprječava kristalizaciju kolesterola u žuči i smanjuje apsorpciju tekućine u žučnom mjehuru te da jedna komponenta kave (kafestol) može smanjiti količinu kolesterola u žuči. Osim toga, kava je bogata antioksidansima stoga je vrlo korisna u prevenciji razvoja žučnih kamenaca. Ujedno, nije primijećena prevencija stvaranja žučnih kamenaca kod osoba koje konzumiraju kavu bez kofeina. Najbolje je piti jednu ili dvije male šalice na dan. Ako već imate žučne kamence možda bi trebali smanjiti količinu kave koju unosite zbog mogućnosti žučnog napadaja.

Psyllium ljuskice. Psyllium je topljivo vlakno dobiveno iz sjemenki biljke Plantago ovata. Istraživanja su pokazala da blagotvorno djeluje na srce, gušteraču i druge dijelove tijela, potiču zdravu probavu i sprječavaju nastanak problema sa žučnjakom. Jedna vrlo stara studija otkrila je da su ljuske psiliuma štitile hrčke od stvaranja kolesterolskih žučnih kamenaca. Novija studija iz 1999. podupire ove nalaze.

NAPOMENA: Prije uzimanja bilo kojeg dodatka prehrani razgovarajte sa svojim liječnikom o odgovarajućim dozama i rizicima.

Upalu žuči nije uvijek moguće spriječiti, ali uz racionalno ponašanje i pravilnu prehranu moguće je smanjiti mogućnost stvaranja žučnih kamenaca i bolesti jetre te tako smanjiti mogućnost upale žučnog mjehura.

Neke od smjernica koje bi u tom smislu trebalo pratiti su:

• izbjegavati ili prestati pušiti i uživati u alkoholu ili drugim drogama
• ne pretjerivati u uzimanju OTC lijekova (poput paracetamola) koji u velikim dozama ili uz učestalu uporabu mogu dovesti do oštećenja jetre
• uzimati lijekove na recept točno po uputi
• kontrolirati tjelesnu težinu jer prekomjerna tjelesna težina i pretilost povećavaju rizik od razvoja žučnih kamenaca
• uvesti zdravu količinu fizičke aktivnosti poput hodanja, trčanja i planinarenja
• izbjegavati niskokalorične dijete za brzo mršavljenje, jer postoje dokazi da mogu poremetiti kemiju žuči i zapravo povećati rizik od razvoja žučnih kamenaca; bolji odabir je postupniji plan mršavljenja (otprilike 0,5 do 1 kg tjedno)
• pridržavati se redovnog vremena doručka, ručka i večere i ne preskakati obroke
• usvojiti principe zdrave i uravnotežene prehrane (voće, povrće, cjelovite žitarice, zdrave masnoće, poput omega-3 masnih kiselina) poput mediteranske prehrane te smanjiti unos hrane bogate trans masnim kiselinama i one bogate zasićenim masnim kiselinama
• povećati unos hrane bogate vitaminima topljivim u mastima (A, D, E, K), a po potrebi i kroz dodatke prehrani
• smanjiti unos soli
• piti dovoljno vode (kad smo dehidrirani koncentracija kalcija u krvi može rasti što može dovesti ne samo do razvoja bubrežnih kamenaca već i stvaranja netopljivih žučnih kamenaca).

Istraživanja sugeriraju da ljudi koji slijede zdravu prehranu imaju manji rizik razvoja bolesti žučnog mjehura. Znati koju hranu odabrati, a koju izbjegavati može pomoći, što je posebno važno osobama koje su već iskusile žučne kamence ili druge probleme sa žučnim mjehurom.

Ne postoji posebna dijeta za zdravlje žučnog mjehura, ali pridržavanje nekih smjernica može biti od pomoći, jer će prilagođena prehrana s niskim udjelom masti vjerojatno smanjiti simptome s obzirom da je stimulacija žučnog mjehura za otpuštanjem žuči u tom slučaju puno slabija.
Iako je masna hrana glavni neprijatelj upaljenog žučnog mjehura važno je ne izbjegavati svu mast nego je smanjiti na najmanju moguću mjeru. Treba znati da bez masti u prehrani ne unosimo u organizam vitamine topljive u mastima (A, D, E i K) kao ni brojne druge prirodne i tijelu korisne tvari. Pri tom ne zaboravimo ni to da tijelo ne može proizvesti omega-3 masne kiseline (kojih ima najviše u ribljem i lanenom ulju).

Zdrava i uravnotežena prehrana prije svega treba biti raznolika i usklađena s dnevnim potrebama, a sastoji se od:

• obilja voća i povrća – ciljajte na najmanje pet porcija svaki dan
• puno škrobnih ugljikohidrata – primjerice kruh, riža, žitarice (odaberite sorte cjelovitih žitarica kad god je moguće), tjestenina, krumpir
• malo mlijeka i mliječnih proizvoda – dvije do tri porcije dnevno, po mogućnosti nemasnih mliječnih proizvoda
• malo mesa, ribe, jaja i alternativa kao što su grah i mahunarke
• ograničene količine hrane s visokim udjelom masti i šećera – ograničite unos zasićenih masnoća koje se nalaze u životinjskim proizvodima kao što su maslac, sir, meso, kolači, keksi. Zamijenite ih nezasićenim mastima koje se nalaze u proizvodima ne-životinjskog podrijetla – suncokretovo, repičino i maslinovo ulje, avokado, orašasti plodovi i sjemenke. Pri tom imajte na umu da nezasićene masti također mogu izazvati bol u žučnom mjehuru.
• hrane bogate vlaknima – grah, mahunarke, voće i povrće, zob i proizvodi od cjelovitih žitarica kao kruh, tjestenina i riža
• puno tekućine – pijte najmanje dvije litre tekućine dnevno, poput vode ili biljnih čajeva
• ne previše masti u jednom obroku – u tom smislu korisni su manji, a češći obroci.

Uputno je voditi dnevnik prehrane, odnosno evidenciju vrsta hrane koju unosite i pratećih simptoma kako biste identificirali hranu koja je okidač. Ako ustanovite da neka određena hrana izaziva pojavu boli, pokušajte je izbjegavati tijekom probnog razdoblja od dva tjedna i obratite pozornost na bilo kakvo poboljšanje simptoma. Ako primijetite poboljšanje, izbjegavajte i dalje spornu vrstu hrane, barem do operativnog zahvata.

Ako imate prekomjernu težinu, postizanje zdrave težine bit će korisno. Međutim, važno je to činiti postupno, jer je brzi gubitak težine povezan s razvojem žučnih kamenaca. Stoga se preporučuje pažljivo smanjenje dnevnog kalorijskog unosa i selektivna promjena izbora hrane, uz gubitak težine u rasponu od 0,5 do 1 kg tjedno.

Osobe kojima je odstranjen žučni mjehur, trebale bi se pridržavati prehrambenih savjeta koje dobiju od liječnika i to po pitanju vremenskog okvira kao i po pitanju dopuštenih i zabranjenih namirnica.

Saznajte više o žučnoj dijeti i prijedlogu petodnevnog jelovnika.

Usvajanje nekih zdravih navika zaista može utjecati na količinu masti koju konzumirate.

Evo nekoliko savjeta za kuhanje i pripremu hrane:

• Pokušajte izbjegavati prerađenu hranu i kuhajte svježe obroke svaki dan, jer na taj način imate veću kontrolu nad količinom masnoća.
• Provjerite deklaraciju proizvoda koji sadrži masti. Proizvod s visokim udjelom masti sadrži 17,5 g ili više masti na 100 g. Potražite hranu koja sadrži 3 g masti ili manje.
• Pokušajte koristiti mast/ulje u hrani samo kada je to prijeko potrebno.
• Ako pečete meso koje se lijepi za tavu, umjesto dodavanja više ulja može pomoći mala kap vode.
• Napravite vlastite preljeve od nemasnog jogurta, soka od limuna/limete i začinskog bilja.
• Uklonite svu vidljivu masnoću i kožu s mesa i birajte posnije komade mesa.
• Skinite masnoću s vrha složenaca i variva.
• Pokušajte ne pržiti hranu. Umjesto toga kuhajte na pari, pecite na žaru ili na posudi za skupljanje tekućine.

NAPOMENA

Mnoge prerađene namirnice s niskim udjelom masti mogu sadržavati velike količine šećera. Provjerite deklaraciju proizvoda s visokim udjelom šećera i pokušajte ih svesti na minimum. Proizvod s visokim udjelom šećera sadrži više od 10 g šećera na 100 g.

Smanjeni udio masnoće, lagani i nemasni napitak nisu ista stvar. Ako je proizvod s niskim udjelom masnoće, to znači da proizvod sadrži 3 g ili manje masti na 100 g i da zapravo ima malo masti. Proizvod sa smanjenim udjelom masnoće ne znači da je proizvod nužno s niskim udjelom masnoće. To znači da proizvod sadrži 25 posto manje masti od originalnog proizvoda, koji je obično proizvod s visokim udjelom masti, poput majoneze ili sira Cheddar. Slično je i s light proizvodima, koji sadrže otprilike trećinu manje kalorija od izvornog proizvoda, odnosno 50 posto manje masti. Stoga i proizvode sa smanjenim udjelom masti ili laganije proizvode svedite na najmanju moguću.