Kada su u pitanju bolesti, od presudne je važnosti

23 Marta, 2024 Hary Info 0

Kada su u pitanju bolesti, od presudne je važnosti da se otkriju što je prije moguće. Rana dijagnoza dovodi do većih šansi za izlječenje, kao i do smanjenja simptoma zbog kojih se ne osjećamo dobro.

Ali jeste li znali da koža, najveći organ ljudskog tijela, može otkriti mnogo o cjelokupnom zdravlju?

Postoji mnogo signala koji služe kao “crvena zastavica” za ozbiljne poremećaje, samo trebamo naučiti slušati svoje tijelo kada nas pokušava upozoriti na potencijalne opasnosti i ne ignorirasati znakove.

1. Tamne mrlje

Jedan od razloga zašto se tamne mrlje pojavljuju na koži osobe može biti Addisonova bolest ili adrenalna insuficijencija, rijedak dugotrajni endokrini poremećaj koji karakterizira neadekvatna proizvodnja steroidnih hormona kortizola i aldosterona od strane dva vanjska sloja stanica nadbubrežne žlijezde.
Naravno, razlozi možda nisu isključivo povezani sa ovom bolešću jer su drugi simptomi koji obično prate ovo stanje gubitak apetita, bolovi u mišićima i zglobovima, nizak krvni pritisak i nizak nivo šećera u krvi, kao i visok nivo kalijuma u krvi.

Foto: Unsplash

2. Promjena boje

Ako primijetite promjenu boje kože ili bijele mrlje koje se pojavljuju na koži, to može biti znak autoimune bolesti poznate kao vitiligo. To takođe može biti znak infekcije, zbog čega bi trebalo da se obratite ljekaru što je prije moguće.

3. Osip

Osip je svako područje nadražene ili otečene kože na tijelu koje može biti svrbežno i bolno. Razlozi za pojavu osipa mogu biti različiti, od ugriza preko vodenih kozica do ozbiljnih stanja poput alergija na lijekove. Osip mogu uzrokovati i gljivične infekcije kože, te paraziti ili insekti koji žive na koži. Samo da biste bili sigurni da nemate ništa ozbiljno ili opasno po život, uvijek posjetite ljekara, piše boreddaddy.com.

4. Edemi

Edemi predstavljaju zadržavanje tečnosti, vodenu pojavu, hidropsiju i otok. To je nakupljanje tečnosti u tjelesnom tkivu, najčešće u nogama ili rukama. Simptomi mogu uključivati kožu koja je zategnuta, područje može biti teško i ukočenost zglobova. Otok može biti posljedica hipotireoze.

Foto: Unsplash

5. Mladeži

Svaka osoba ima mladeže na tijelu, ali ako primijetite da se novi madeži brzo pojavljuju i izazivaju bol ili se njihova veličina i boja primjetno mijenjaju, to može biti “crvena zastavica” koja zahtijeva medicinski pregled.

6. Akne

Akne su uobičajeno upalno stanje kože koje dovodi do lezija koje se sastoje od neupalnih komedona i upalnih papula, pustula, nodula i cista. Oni se kreću od nekoliko mrlja na licu, vratu, leđima i grudima, koje će većina tinejdžera imati u nekom trenutku, do ozbiljnijeg problema koji može uzrokovati ožiljke. Akne mogu biti rezultat viška masnoće kože, hormonske neravnoteže ili probavnih problema.

7. Ljuštenje

Najčešći razlozi koji izazivaju ljuštenje su nedostatak vitamina, hormonska neravnoteža, alergijske reakcije i određene bolesti. Ako je praćeno drugim simptomima, perutanje može ukazivati na prisustvo ozbiljnog osnovnog stanja.

Foto: Unsplash

8. Pretjerano znojenje

Znojenje je sasvim normalna reakcija tijela kada vježbamo ili kada je vruće vrijeme, ali se prekomjerno znojenje može dogoditi bez očiglednog razloga, zbog nekog drugog stanja koje imate ili kao nuspojava lijeka koji uzimate. To također može ukazivati na Gravesovu bolest, autoimuni poremećaj koji pogađa štitnu žlijezdu.
​
*Ovaj članak je informativnog karaktera i nema namjeru davati medijske savjete. Za sve neugodnosti koje možete osjetiti, potražite savjet liječnika.

BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻

Vrućica, odnosno povišena temperatura, obrambeni je znak koji, iako može imati različita obilježja, uvijek ukazuje na neko patološko zbivanje u tijelu

Što je vrućica

Vrućica (visoka temperatura, hipertermija ili pireksija) je pojam koji označava tjelesnu temperaturu koja je viša od normalnih vrijednosti. Može biti znak brojnih zdravstvenih stanja koja mogu i ne moraju zahtijevati liječenje, no najčešće je znak da se tijelo bori protiv neke infekcije.

Osnovna tjelesna temperatura varira od osobe do osobe. Temperatura najbliža normalnoj tjelesnoj temperaturi je rektalna (u završnom dijelu debelog crijeva) i obično iznosi 37 ºC, oralna (u ustima) 36,8 ºC, ingvinalna (u preponama) 36,6 ºC, a aksilarna (u pazuhu) 36,5 ºC (obično je za oko 0,3 °C do 0,5 °C niža od oralne temperature).

Gornja granica tjelesne temperature koja se smatra normalnom iznosi 37 ºC. Međutim, treba naglasiti da manje varijacije do 37,5 ºC mogu postojati i u normalnom stanju, ovisno o trenutku u danu u kojem se temperatura mjeri (navečer su vrijednosti blago povišene), o dobi (temperatura novorođenčeta je otprilike za 1 ºC viša od one odraslog čovjeka), o mišićnoj aktivnosti, o temperaturi okoline, itd.

Tjelesnu temperaturu regulira centar u hipotalamusu, području mozga koje se nalazi neposredno uz hipofizu. Hipotalamus izlučuje niz tzv. “releasing” hormona (oslobađajućih hormona) koji djeluju na izlučivanje odgovarajućih hormona iz prednjeg režnja hipofize. Iako zauzima samo jedan posto mozga, hipotalamus nadzire niz životno važnih funkcija (tjelesnu temperaturu, srčani puls, krvni tlak, unos hrane i tekućine), upravlja radom autonomnog živčanog sustava (sustav koji nije pod utecajem naše volje) i endokrinog sustava te ima bitnu ulogu u emocijama i motivaciji.

Kao odgovor na infekciju, bolest ili neki drugi uzrok, “termostat” u hipotalamusu diže se na višu razinu. Dok tijelo ne postigne tu zadanu temperaturu osjeća se zimica (zbog razlike trenutačne tjelesne temperature u odnosu na novo postavljenu temperaturu), a potom i tresavica (drhtanje mišića). U trenutku kad se tjelesna tremperatura izjednači s onom koju je postavio tjelesni termostat u hiptalamusu, osjeća se vrućica.

Uzroci pojave vrućice

Povišenu tjelesnu temperaturu mogu uzrokovati infekcije (virusne, bakterijske), toplinska iscrpljenost, određena upalna stanja (npr. reumatoidni artritis), maligni tumori, neki lijekovi (nupojava npr. antibiotika i lijekova koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka ili epi napada), cijepljenje, autoimuna stanja (npr. Hashimoto tireoiditis, sistemski eritemski lupus, sindrom iritabilnog crijeva, Crohnova bolest…), hormonski poremećaji (npr. hipertireoza), itd.

Uzrok porasta temperature može biti fiziološki, kao što je nicanje zubića kod djece ili porast nakon ovulacije kod žena. U oba slučaja obično se radi o blažem porastu temperature (subfebrilne vrijednosti).

Ponekad se uzrok vrućice ne može otkriti. U slučaju da vrućica traje dulje od tri tjedna, i liječnik ne može pronaći uzrok niti nakon opsežne dijagnostike, dijagnoza može biti vrućica nepoznatog podrijetla.

Neke od bolesti i stanja koji mogu dovesti do pojave vrućice:

Klasifikacija vrućice

Vrućica se klasificira ne nekoliko načina:

  • prema trajanju
    • akutna – ako traje manje od sedam dana
    • subakutna – ako traje do 14 dana
    • kronična ili perzistentna – ako traje duže od 14 dana
  • prema karakteru
    • temperatura intermitentnog karaktera – obilježena je s dnevnim vrhuncima, nakon kojih slijedi povratak na normalne vrijednosti
    • temperatura remitentnog karaktera – temperatura se ne vraća na normalne vrijednosti sve dok se ne riješi uzrok
  • prema ozbiljnosti
    • blago povišena temperatura (subfebrilna) – od 37,1 ºC do 38 ºC
    • umjereno povišena temperatura – između 38 °C i 39 °C
    • znatno povišena temperatura – od 39 °C do 40 °C
    • vrlo visoka temperatura (hiperpireksija) – iznad 41,1 °C (bez liječenja može dovesti do komplikacija).

Simptomi vrućice

Uobičajeni simptomi koji se mogu pojaviti uz povišenu tjelesnu temperaturu su topla koža, rumenilo lica, drhtavica ili tresavica, znojenje, glavobolja, bolovi u mišićima, opća slabost, slabija koncentracija, razdražljivost, gubitak apetita, znakovi blaže dehidracija u slučaju neodgovarajuće nadoknade tekućine.

Kod djece u dobi od šest mjeseci do pet godina povišena tjelesna temperatura može izazvati pojavu febrilnih konvulzija (prema podacima Klinike Mayo, otprilike trećina djece koja su jednom imala febrilni napadaj imat će još jedan, najčešće unutar sljedećih 12 mjeseci).

Dijagnostika vrućice

Je li tjelesna temperatura povišena i koliko jednostavo dokazujemo mjerenjem termometrom.

Kad su termometri u pitanju, u ovisnosti o vašim osobnim preferencijama možete birati među nekoliko vrsta:

  • digitalni termometar – za mjerenje temperature ispod pazuha (aksilarno) ili u u završnom dijelu debelog crijeva (rektalno)
  • infracrveni termometar – očitava temperaturu pomoću zraka koje se emitiraju na kožu, ali koje ne štete zdravlju. Može biti ušni (za mjerenje unutar uha) ili čeoni (za mjerenje na koži čela – izravno u dodiru s kožom ili na udaljenosti do 5 cm od čela)
  • živin termometar – njegova uporaba je kontraindicirana zbog mogućih zdravstvenih rizika, no trenutačno postoje termometri slični starim živinim termometrima, nazvani analogni stakleni termometri, koji u svom sastavu nemaju živu i koji se mogu sigurno koristiti.

MJERENJE TEMPERATURE POMOĆU DIGITALNOG TERMOMETRA

– očistite vrh termometra hladnom vodom i sapunom, a zatim ga isperite
– uključite uređaj
– stavite vrh termometra ispod jezika, prema stražnjem dijelu usta i zatvorite usta ili ga stavite ispod pazuha i držite uređaj uz tijelo
– pričekajte dok termometar ne zasvijetli ili se oglasi zvučnim signalom.
– očitajte temperaturu.

Groznica sama po sebi ne mora biti razlog za uzbunu i posjetu liječniku. No, ako zbog vrućice ipak posjetite liječnika on će obaviti fizikalni pregled i uzeti anamnestičke podatke o eventualnom postojanju drugih simptoma i/ili stanja, lijekovima koje eventualno koristite, nedavnim kontaktima ili putovanju u zaražena područja i drugim mogućim uzrocima infekcije kako bi otkrio što se nalazi u podlozi vrućice i liječio osnovnu bolest.

Ponekad nije moguće pronaći uzrok i u tom slučaju se radi o vrućici nepoznatog podrijetla (idiopatska vrućica), kada uzrok može biti stanje koje nije očito, kao na primjer kronična infekcija, poremećaj vezivnog tkiva, karcinom itd.

Kada svakako posjetiti liječnika

Postoje neke okolnosti kada biste svakako trebali potražiti liječnički savjet za svoju bebu, svoje dijete ili za sebe osobno.

DOJENČAD

Neobjašnjiva groznica je veći razlog za zabrinutost kod dojenčadi i djece nego kod odraslih. Pedijatra je potrebno nazvati u slučaju da:

  • dijete mlađe od tri mjeseca ima rektalnu temperaturu 38 ˚C i više
  • dijete u dobi između tri i šest mjeseci ima rektalnu temperaturu do 38,9 ˚C i uz to djeluje neobično razdražljivo ili letargično, odnosno ako ima temperaturu višu od 38,9 ˚C
  • dijete u dobi između šest i 24 mjeseca ima rektalnu temperaturu višu od 38,9 ˚C koja traje dulje od jednog dana, ali ne pokazuje druge simptome. Ako dijete ima i druge znakove i simptome, kao što su prehlada, kašalj ili proljev, pedijatra se može i ranije kontaktirati temeljem težine simptoma.

DJECA

Vjerojatno nema razloga za uzbunu ako dijete ima povišenu temperaturu, a pri tom normalno reagira, odnosno uspostavlja kontakt očima s vama, reagira na vaše izraze lica i glas, pije tekućinu i igra se.

Pedijatra je potrebno kontaktirati u sljedećim slučajevima:

  • dijete je bezvoljno ili razdražljivo, stalno povraća, ima jaku glavobolju, boli ga želudac ili ima bilo koje druge simptome koji uzrokuju značajnu nelagodu
  • dijete ima vrućicu nakon što je ostavljeno u vrućem autu – u tom slučaju neodgodivo potražite liječničku pomoć
  • dijete ima vrućicu koja traje duže od tri dana.
  • dijete je u slabom vidnom kontaktu s vama.

Potražite savjet pedijatra i u slučaju posebnih okolnosti, tj. ako vaše dijete ima već postojeću bolest ili probleme s imunosnim sustavom.

ODRASLI

Obratite se svom liječniku ako vam je tjelesna temperatura 39,4 ˚C ili viša.

Odmah potražite liječničku pomoć ako vrućicu prati bilo koji od ovih znakova ili simptoma:

Liječenje vrućice

Vrućica je obično povezana s općom tjelesnom nelagodom, zbog čega se većina ljudi osjeća bolje ako snizi povišenu temperaturu.

U ovisnosti o dobi, tjelesnom stanju i osnovnom uzroku vrućice, snižavanje povišene tjelesne temperature može i ne mora biti potrebno. Pri tome treba uzeti u obzir činjenicu da je vrućica jedan od tjelesnih obrambenih mehanizama te da umjereno povišenu temperaturu nije uvijek poželjno odmah snižavati.

Terapijski pristup ovisi o bolesti ili poremećaju koji je u podlozi razvoja vrućice kao simptoma (npr. primjena antibiotika u slučaju streptokokne upale grla).

Vrućica kao simptom može se samostalno tretirati:

  • farmakološki: primjenom antipiretika, lijekova za snižavanje tjelesne temperature (tipa paracetamola, ibuprofena, acetilsalicilatne kiseline). Djeca i tinejdžeri ne bi trebali uzimati acetilsalicilatnu kiselinu jer može dovesti do razvoja Reyevog sindroma (rijedak oblik akutne encefalopatije i masne infiltracije jetre).
  • nefarmakološki:
    • mlake kupke ili tuširanje s mlakom vodom
    • dobra hidracija (piti puno bistre tekućine – voda, juha, sokovi, otopine za rehidraciju)
    • odmaranje.