Danas me je ispred pekare zaustavio prosjak i traži nešto siće da kupi hljeb
Bio sam u žurbi i dajem mu svu siću iz novčanika, nije mnogo možda oko 2 marke i nastavljam dalje.
Sve to je po mojoj procjeni trajalo maksimalno 10 ili 15 sekundi.
Potom sjedam u auto i nastavljam put i iz suprotnog pravca lik ulijeće u makaze i pokušava nemoguće preticanje.
Ide prema meni, u zadnji čas je dovršio preticanje, a toliko blizu sudara je bilo da sam mu vidio strah i paniku u očima. Ja sam pola sata bio blijed i noga mi je drhtala sve do odredišta. Tek kasnije shvatam, onih 10 ili 15 sekundi mi je glavu spasilo.
Nisam neki vjernik ali ako nema Boga ima neka viša sila koja ti vrati negdje u životu za neku sitnicu ili dobro djelo koje si napravio. Drago mi je što ne poginuh danas…”