Konstantin Dobrovolski, Rus koji je decenijama pronalazio i pokopavao poginule u Drugom svjetskom ratu, rekao je za Guardian da je ruska invazija Ukrajine “ludilo” i da njegova zemlja nije naučila lekcije iz tog rata.
Konstantin Dobrovolski je posljednje 33 godine išao u šumu, noseći sa sobom mape, lopate i stari detektor za metal. Pretraživao bi krajolik dalekog sjevera Rusije u potrazi za davno zaboravljenim ostacima sovjetskih vojnika iz Drugog svetskog rata.
“Baš danas smo pronašli ostatke pet vojnika, nekoliko kostiju i stare medalje. Moramo požuriti prije nego što se tlo ponovo smrzne”, rekao je on za Guardian tokom istraživačkog putovanja izvan arktičkog grada Murmansk.
Zajedno sa malim timom predanih dobrovoljaca, Dobrovolski (70) je posvetio svoj život pronalaženju, identifikaciji i ponovnoj sahrani posmrtnih ostataka više od 100.000 sovjetskih vojnika za koje se vjeruje da su poginuli na sjevernom dijelu sovjetske odbrambene linije.
“Kada smo počeli sa radom ranih 80-ih, bilo je više tijela nego pečurki. Pronašli smo posmrtne ostatke 20.000 vojnika”, rekao je Dobrovolski.
Ali ovih dana, smrt mu je na umu više nego ikad ranije.
“Svaki dan se suočavam sa strašnim posljedicama rata. Ali čini se da naša nacija nije naučila pravu lekciju iz historije”, rekao je dok se razgovor brzo okrenuo ratu u Ukrajini.
Sovjetska pobjeda nad nacističkom Njemačkom postepeno je postala središnji dio koncepta ruskog identiteta predsjednika Vladimira Putina tokom njegove dvije decenije na vlasti. Gotovo svaka porodica imala je neku vezu s ratom, u kojem je sovjetska žrtva bila nezamislivo ogromna.
Kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, Putin je iskoristio sjećanje, jezik i slike tog rata kako bi opravdao napad, govoreći svojoj naciji da se ljudi “bore za istu stvar kao i njihovi očevi i djedovi” i postavljajući Ukrajinu kao nasljednicu nacističke Njemačke .
“Apsolutna glupost”, rekao je Dobrovolski na pitanje o paraleli između dva sukoba.
“Ova dva rata su potpuno različita. Naši očevi i djedovi su herojski branili našu zemlju, a ne osvajali drugu”, rekao je on.
“Naše granice su iscrtane 1991. Šta dođavola radimo u Ukrajini? To je ludilo i treba prestati”, dodao je.
Ubrzo nakon što je invazija počela prošle godine, na ulicama Moskve pojavio se slogan kako bi se pojačala podrška ratu u Ukrajini: “Ne ostavljamo svoje iza sebe”.
“Gledam uokolo i vidim sva ova tijela i onda vidim ove pseudopatriote kako vrište da niko nije ostavljen. Treba da provedu jedan dan sa mnom ovdje na terenu i pogledaju ove zaboravljene vojnike. Kako mogu da pričaju o patriotizmu kada mi svoje branioce nismo ni sahranili kako treba?”, rekao je Dobrovolski.
Dobrovolski je rekao da je šokiran, ali ne i potpuno iznenađen očiglednom podrškom koju je invazija uživala među njegovim sunarodnicima.
“Neko vrijeme su nas uvjeravali da su rat i smrt plemenita, lijepa stvar. U društvu postoji mnogo mržnje”, rekao je on.
On je ispričao da je godinama nevoljko gledao kako Kremlj transformiše proslavu Dana pobjede 9. maja u bombastičnu predstavu moderne vojne moći. Ukazujući na zlokobni slogan “možemo to ponovo”, koji je poslednjih godina postao popularan na Dan pobjede, on je rekao da njegova zemlja “izgleda da je zaboravila da je rat tragedija, i njegovu bol i patnju”.
Za Dobrovolskog je i rat u Ukrajini bio lični. Nakon što je pronašao posmrtne ostatke hiljada sovjetskih vojnika, prošlog proljeća morao je sahraniti vlastitog sina koji je poginuo boreći se kod Bakhmuta kao dio ozloglašene grupe Wagner.
Sergej je potpisao ugovor s Wagnerom iz zatvora, gdje mu je obećana sloboda u zamjenu za šestomjesečni boravak u Ukrajini.
“Pokušao sam učiniti sve da ga spriječim da ode, rekao sam mu ‘šta radiš sine, to je karta u jednom smjeru’. Ali nisam uspio”, ispričao je on.
Nije imao priliku da se oprosti od Sergeja, ali je rekao da je prepoznao svog sina na snimcima koje je ukrajinska vojska objavila na društvenim mrežama nekoliko dana prije njegove prijavljene smrti.
“Ne znam da li je ubijao Ukrajince ili ne. Kao otac, bila mi je dužnost da ga sahranim, ali ja osuđujemo njegovu odluku. Kada se borbe završe, ja ću lično otputovati u Bakhmut, kleknuti i izviniti se ukrajinskom narodu”, rekao je emotivno.
U zemlji u kojoj je i najmanje neslaganje kriminalizirano, Dobrovolski je rijedak glas koji se suprotstavlja državnom narativu koji povezuje dva rata. On se ne stidi svojih stavova, jer je svoju priču ranije ispričao u dokumentarcu u produkciji lista Novaya Gazeta.
“Nisam uplašen, ne. Moja savjest je čista i to mi je najvažnije”, rekao je prkosno.
Za sada planira da nastavi sa radom. U oktobru će njegov tim dobrovoljaca pokopati posmrtne ostatke vojnika koje su ove godine iskopali u Valley Glory, vojnom groblju u blizini Murmanska, među vojnicima poznatom i kao “Dolina smrti”.
“Nećemo moći sve sahraniti, prošlo je previše vremena, a neki ostaci su zauvijek uništeni. Nažalost, za generacije koje dolaze imat će još mnogo toga za uraditi”, rekao je.