Svi roditelji žele najbolje za svoju djecu, no trebaju shvatiti da to nije ono što oni misle, već što njihovi nasljednici žele.
Čim postanu svjesni svog okruženja, djeca primjećuju razne stvari, posebno u društvu obilježenom konkurencijom. Često se dogodi da sami uspoređuju svoj izgled ili status obitelji, ocjene u školi i slično. Tu roditelji ulaze u igru, misleći da će usporedbom s drugima i kroz primjedbe potaknuti želju djeteta da bude bolje – nisu svjesni koliko griješe! Takav stav gotovo uvijek izaziva negativne utjecaje koji sprječavaju djecu da izrastu u samosvjesne, zrele i uspješne ljude.
Osjećaj inferiornosti
Ako neprestano govorite svom djetetu da se ugleda na nekoga tko je vještiji od njega u nekim područjima, počet će se osjećati bezvrijedno. Sam će stvoriti sliku o sebi da nije dovoljno sposoban za nešto i ugušit će sve svoje talente i interese. Umjesto da se razvije u tinejdžera koji je svjestan svoje vrijednosti i mogućnosti, postat će inferiorna osoba i smatrat će da su svi drugi bolji od njega.
Uništavanje dječjeg samopouzdanja
Djeca vrlo osobno doživljavaju kritike roditelja. Mogu pomisliti da s njima nešto nije u redu, posebno ako ih neprestano podsjećate da nisu dovoljno dobri u usporedbi s drugom djecom.
Loše raspoloženje i gubitak motivacije
Kod mališana možemo primijetiti osjećaj umora, iscrpljenosti i tjeskobe, sve zbog emocionalnog tereta koji donosi uspoređivanje s drugima. Gubi se motivacija za bilo što i ne pronalaze zadovoljstvo u ničemu. Stres samo raste jer žele ispuniti vaša očekivanja.
Osjećaj nepoželjnosti
Najnepovoljnije za pravilan razvoj djeteta je odvojiti ga od vlastite autentičnosti i natjerati ga da bude verzija sebe koja se sviđa roditeljima, jer roditelji na taj način “liječe komplekse” ili žele ostvariti sve što sami nisu uspjeli.
Odbačenost u tako nježnim godinama, možda čak i nesvjesno, vrlo je problematična za mentalno zdravlje mališana. Zapamtite, osoba odgojena na takav način nikada neće moći biti sretna.
Važno je da roditelji shvate kako njihove riječi i postupci mogu duboko utjecati na emocionalni i mentalni razvoj djeteta. Umjesto uspoređivanja i kritiziranja, trebali bi podržavati djetetove talente, interese i snove. Potrebno je graditi dječje samopouzdanje, poticati ih da budu autentični i da vjeruju u sebe.
Neka djeca su sportski talentirana, dok su druga umjetnički nadarena. Svako dijete ima svoje jedinstvene sposobnosti i potencijale koji ih čine posebnima. Roditelji trebaju biti tu da ih podrže u otkrivanju i razvijanju tih talenata, umjesto da ih uspoređuju s drugima.
Također je važno da roditelji prepoznaju važnost pohvale i ohrabrenja. Kada dijete postigne nešto, bez obzira na to koliko je to malo ili veliko, trebalo bi biti nagrađeno i podržano. Ovo će izgraditi pozitivno okruženje u kojem će se dijete osjećati voljeno, prihvaćeno i vrijedno.
Roditelji imaju ogroman utjecaj na djetetovu sliku o sebi i na njihovu samoprocjenu. Stoga je važno biti svjestan svojih riječi i djela te raditi na izgradnji ljubavi i podrške prema djetetu. Time se stvara temelj za zdrav razvoj, samopouzdanje i uspjeh u životu.
U konačnici, najvažnije je da djeca osjete bezuvjetnu ljubav i podršku od svojih roditelja. Trebaju znati da su prihvaćena onakva kakva jesu, da su vrijedna i da imaju pravo na vlastite snove i aspiracije. To će im pomoći da izrastu u sretne, samosvjesne i uspješne ljude koji slijede svoje srce i ostvaruju svoj puni potencijal.