Mnogi od nas uživaju u čaju kao u zdravoj i važnoj navici, posebno tijekom zime kada su prehlade i gripe uobičajene. Međutim, rijetko se pitamo što je zapravo u našim čajevima i kako su dospjeli do nas. Kako su pčele i ostale životinje interagirale s biljkama koje se koriste u proizvodnji čaja? Koliko su ih proždrljive bube i kukci napale?
Srećom, Henrik Krehenwinkel, ekološki genetičar sa Sveučilišta u Trieru, i njegov tim znanstvenika su otkrili revolucionaran način otkrivanja interakcija biljaka i životinja. U njihovoj objavljenoj studiji u časopisu Biology Letters, analizirali su suhe listove kamilice, metvice, čaja i peršina koristeći ekološku DNK analizu.
Ovim testiranjem čajeva i ljekovitog bilja, njihov tim je pronašao više od 1200 različitih vrsta člankonožaca na komercijalnim proizvodima. No, unatoč prijašnjim tvrdnjama, rezultati su pokazali da čajevi nisu puni pesticida.
Tim je prikupio uzorke biljaka i čajeva iz raznih dijelova svijeta te razvio metode za izdvajanje i umnožavanje DNK člankonožaca iz dostupnog biljnog materijala. U objavljenoj studiji su istaknuli da je približno 99,99% pronađene DNK biljna, a samo manji dio DNK kornjaša.
Iako ovo otkriće donosi dobre vijesti za one koji žele piti čaj, a ne kukce, DNK člankonožaca pruža nam važne informacije. Naime, otkriva nam da čajevi nisu puni pesticida, kako se neki nagađali.
Ova DNK analiza u listovima čaja bi mogla pomoći znanstvenicima u praćenju širenja insekata koji se smatraju štetočinama. Kornjaši često putuju svijetom brodovima, automobilima i slično, uspješno se krećući i pustošeći šume, džungle ili usjeve. Otkrivanje štetnih vrsta nakon što se pojave na novom području moglo bi pomoći u upravljanju njihovim populacijama, prije nego što se rašire i počnu nanositi štetu.